Gastarbajtersko dijete na čelu njemačkih Zelenih

Mnogo toga je kod Cema Özdemira tipično za pripadnika druge generacije "gastarbajtera" u Njemačkoj: on sam je rođen usred Njemačke, u Bad Urachu u Švapskoj i još s 18 godina se definitivno odlučio za njemačko državljanstvo. Turski jezik, kako i sam priznaje, je zapravo naučio tek za vrijeme studija. I to usprkos tome što mu je majka bila učiteljica. Ali i ona, kada je došla u Njemačku 1964. je radila tek kao krojačica. U tuđini je upoznala Cemovog oca koji je radio kao tokar.

Vlastito pronalaženje ne-Nijemaca

I školski put je tipičan: Özdemir nije dospio u gimnaziju - što bi mu, po njemačkom sustavu školovanja, otvorilo vrata sveučilišta - nego u realku. Tamo je doduše postao i predsjednikom razreda, ali tek mukotrpnim putem dopunskog školovanja je dospio do Više škole gdje je završio socijalnu pedagogiju. Naslov njegovog diplomskog rada je ujedno i njegov program: "Vlastito pronalaženje ne-Nijemaca druge generacije u Njemačkoj".

Njemački Turci nisu "bradata čudovišta"

Još početkom osamdesetih je u stranci Zelenih pronašao mjesto za svoje političko djelovanje. Već u svom Baden-Württemergu je stekao glas mirnog i marljivog političara tako da je već 1994. dospio na listu Zelenih i za Savezni parlament. Njegova nominacija je već i tada izazvala golemo zanimanje javnosti. Nakon socijaldemokratkinje Leyle Onur je Özdemir time postao drugi zastupnik Bundestaga stranog porijekla u povijesti. On je pak izjavljivao kako mu je osobito stalo i u Bundestagu pokazati kako "njemački Turčin u Parlamentu nije nikakvo bradato čudovište sa handžarom za pojasom". Ipak, ima ih koji baš tako razmišljaju: skandal je izazvalo pitanje koje mu je bilo postavljeno za vrijeme prijenosa iz Parlamenta kada je par godina kasnije, Özdemir obnašao funkciju parlamentarnog zapisničara. "Vi ste obrezani. Što onda radite u njemačkom Parlamentu?"

I među nekim Turcima je "izdajnik"

Niti u Turskoj Özdemir nije imao osobitu podršku: nerijetko ga se optuživalo zbog veleizdaje jer je otvoreno stajao iza svojeg turskog porijekla, ali i njemačkog državljanstva. Povrh toga ga se optuživalo za podršku Kurdima te čak i terorističkoj organizaciji PKK. S druge strane, obzirom da Özdemir otvoreno optužuje zabranjenu Kurdsku radničku stranku za "staljinizam", niti Kurdi nisu bili previše zahvalni optužujući ga da stoji na strani vlastodržaca u Ankari.

Već jedan brodolom

Özdemir je u svojoj političkoj karijeri doživio već jedan brodolom: obzirom da je uvijek i nekonvencionalnim načinima pokušavao privući birače, 2002. se odazvao pozivu jedne modne kuće i poslužio kao maneken. Na taj korak ga je navela savjetnička tvrtka za odnose s javnošću Moritz Hunzinger gdje se ustanovilo kako je od te tvrtke dobio povoljan kredit - koji nikada nije prijavio poreznom uredu. Uz to su došli i nagradni letovi koje je dobio uz redovite letove kao zastupnik parlamenta. Sve u svemu, Özdemir je u ljetu 2002. dao ostavku kao zastupnik i objavio kako se više neće kandidirati za Parlament.

Ne može bez politike

Cem Özdemir je bez politike izdržao jedva godinu dana: već u jesen slijedeće godine je objavio kako će se u ime stranke Zelenih, kandidirati za Europski parlament. U lipnju 2004. je tamo i izabran i od tada se i u Europi zalagao za bolju integraciju stranaca, ali i integraciju Turske u Europsku obitelj. Ali, srce ga je očito vuklo nazad u Njemačku: na stranačkom kongresu Zelenih ovog vikenda je bilo jasno kako će Claudia Roth ostati na čelu Zelenih - i kako je otvoreno mjesto za tradicionalno "dvostruko vodstvo" koje vodi Zelene u Njemačkoj.

"Svi su nam jednako važni"

Očito su Özdemirovi astranački kolege uvjerene kako je on pravi izbor - i kako je došlo vrijeme da se piše povijest. Jer izabran je sa 79,2% glasova. Još nikada do sada neka stranka koja djeluje na saveznoj razini nije na svoje čelo izabrala osobu stranog porijeklom. Sam Özdemir je u riječima zahvale pozvao na jedinstvo: "Želim se zajedno s vama boriti za jedno društvo u kojem će svi sudjelovati, svejedno kojeg porijekla bili: da li njihovi preci dolazili iz Kazahstana ili Anatolije, ili su se još tukli protiv starih Rimljana u Teutoburškoj šumi. Svi su nam jednako važni."(aš)