Globalizacija zanata: Kinezi na praktičnoj obuci u Njemačkoj
18. studenoga 2005
Da bi rješili taj problem, Kinezi su u saveznoj pokrajini Donjoj Saskoj pokrenuli pilot projekt u kojem 14 mladih Kineza u auto-servisima uči mehaničarsko- elektroničarski zanat.
Mung Fan Tsu i Lei Hu pažljivo slušaju uputstva majstora. Ova dvojica 22-godišnjaka već godinu dana uče mehatroničarski zanat u auto-servisu u mjestu Winsen u Donjoj Saskoj. Nakon nekoliko brzih tečajeva njemačog jezika sa svojim se voditeljem obuke mogu već prilično dobro sporazumijevati.
«Na početku jako teško, ali sada već prošla godina. Mislim da je već bolje, ali moram marljivo učiti njemački,» kaže Mung Fan.
U području za koje je nadležna trgovinska komora Lueneber-Stade školuje se ukupno 14 mladih Kineza. To je za sada jedini takav pilot-projekt u Njemačkoj. Kinezi će svoje stručno znanje prenositi dalje u Kini jer tamo nedostaje stručnjaka u tom području, naglašava Anne-Katrin Naber iz Kineskog udruženja u Hannoveru:
«Kina je doduše, nakon reforme i uvođenja politike otvaranja najprije pozvala njemački Volkswagen, koji je u Šangaju i u Shang Shunu pustio korijene, no oni su u prvom redu željeli automobile samo prodavati. Sada, u drugoj fazi slijedi popravak automobila i za to je potrebna mreža servisa i automehaničarskih radionica. Za to je potrebno osposobiti stručnjake i ostali personal.»
Na njemačkom tržištu otvoreno je mjesto za izobrazbu 14 Kineza i to u vrijeme kada više tisuća mladih Nijemaca uzaludno traži mjesto u proizvodnim pogonima gdje se mogu obrazovati u praksi. Zbog toga ovaj projekt ne izaziva samo pohvale već i kritike, a toga su svijesni i u ministarstvu kulture Donje Saske. Stoga je ovaj projekt dopušten samo uz vrlo striktna ograničenja, kaže gospođa Naber:
«Radi se o dodatnim mjestima za obrazovanje, to je bitno. Mi ne smijemo njemačkim učenicima i učenicama koji se žele obrazovati u praksi oduzimati takva mejsta. Za ova mjesta mladih Kineza bitno je to što oni sami financiraju svoje obrazovanje. Oni nemaju pravo na pomoć za plaćanje stanarine koje se financira iz sredstava njemačkih poreznih obveznika, već sami snose te troškove. Slijedeća bitna točka je da se oni nakon tri i pol godine vraćaju u Kinu i ne smiju ostati u Njemačkoj.»
Suradnici trgovinske komore potrudili su se da nađu njemačke poduzetnike koji će primiti 14 kineskih mladića na obrazovanje i to im je i pošlo za rukom, kaže Joerg Warnecke, voditelj Trgovinske komore Lueneburg-Stade:
«Razgovarali smo s raznim majstorima, objasnili smo im naš projekt i o svemu razgovarali, te su oni na kraju dali svoj pristanak. To je doprinos globalizaciji zanata. Iz toga se može puno toga pozitivnog razviti, osobito zbog toga što Volkswagen u Kini prodaje i proizvodi automobile i zbog toga smo htjeli surađivati u ovom pilot-projektu.»
Za voditelja obrazovanjau pogonima to i nije tako jednostavno. Tu se radi o dodiru dvije potpuno različite kulture. Kinesko društvo je poduzetnicima dalo nekoliko praktičnih savjeta, kako da te kulturne razlike uspješnije prevlada, kao na primejr važno uputstvo:
«Kao prvo, da znate – kada se Kinez smješka to ne znači da je priglup ili nezainteresiran. Za njih je to izraz pristojnosti.»
Na početku je bilo dosta problema i s jezikom. Auto-mehaničar Markus Reiche još se dobro sjeća kako se prvih dana u radionici sporazumijevao s Mung Fan Tsuom i Lei Hunom sporazumijevao rukama i nogama. No nakon godinu dana oni se puno bolje razumiju, a Kinezi se u Njemačkoj odlično osjećaju.
U Kini je ovaj projekt već dobio najbolje ocjene i tamo se nadaju da će nakon ovog uslijediti novi slični projekti, kaže Anne-Kathrin Naber:
«Grad Shang Shun stalno nas zivka već pola godine i želi novi projekt. Već su odabrani novi kandidati koji svakako žele doći u Njemačku. To je dakako zbog toga što Kinezi koji se ovdje nalaze održavaju tijesne kontakte sa svojim sunarodnjacima i pričaju im kako im je ovdje dobro.»
No za sada još nije jasno hoće li po isteku ovog projekta Kina i Njemačka dogovoriti slijedeće slične projekte.