Goethe-Institut slavi sedamdeseti rođendan

Predsjednica Goethe-Instituta Carola Lentz kaže da se ta institucija kritički osvrće na sedam desetljeća postojanja. U izdavačkoj kući Klett-Cotta iz Mainza izašla je knjiga sedamdesetogodišnjoj povijesti Instituta. Autori su Carola Lentz i etnologinja Marie-Christin Gabriel. Mada je povod jubilej, ton u knjizi nije slavljenički već analitičko-kritički. Za DW Carola Lentz, koja je od prošle godine na čelu Goethe-Instituta, kaže da je povijest te institucije – povijest stalnog počinjanja iz početka.

Sve je počelo u poslijeratnoj Njemačkoj 1951., kada je Goethe-Institut osnovan u Münchenu. To je bilo šest godina nakon prinudnog zatvaranja prethodnog instituta, Njemačke akademije, osnovane 1925., koju su nacisti za vrijeme svoje vladavine pretvorili u svoj instrument. Američka okupacijska vlast je rasformirala Njemačku akademiju jer je u njoj vidjela nacističku „propagandnu i špijunsku centralu koja djeluje širom Europe". Zato je novoosnovani Goethe-Institut politički sigurno bio potpuno nov početak.

Tečajevi njemačkog jezika

Najprije je Institut dovodio profesore i nastavnike njemačkog jezika iz cijelog svijeta da bi usavršili svoje znanje. Ali uskoro je promocija njemačkog jezika u inozemstvu izbila u prvi plan. Prvi Goethe-Institut koji je otvoren u inozemstvu bio je onaj u Ateni 1952. Do 1961. otvorena su 53 instituta u inozemstvu. Danas ih je 158 u 98 zemalja.

Između 1958. i 1963. u fokusu je bila Afrika. Mreža Goethe-Instituta je prekrila afrički kontinent. Njemački umjetnici i kulturni radnici su odlazili na turneje po svijetu. Na primjer, džezer Albert Mangelsdorf je sa svojim kvartetom oduševio dijelove Azije, njemačka elektronska psihodelična glazba je predstavljana u Kabulu.

Jedno od najinteresantnijih poglavlja Instituta je bilo hladnoratovsko doba. Istočni i zapadni blok su bili neprijateljski raspoloženi jedan prema drugom i naoružani do zuba. Podijeljena Njemačka se također borila za utjecaj. Ali i Istočna Njemačka osniva 1951. svoju instituciju – Herder-Institut je kulturni i informacijski centar istočnonjemačke komunističke države, koji također nudi tečajeve jezika u inozemstvu. Neki od njih su direktna konkurencija Goethe-Institutima. To nadmetanje traje do pada Zida 1989. i kraja DDR-a.

I papa Franjo uči njemački

Sedamdesetih godina rasplamsale su se rasprave oko Goethe-Instituta. U Londonu je izložba plakata Klausa Staecka izazvala burne reakcije. Na jednom kolažu se vidjelo tadašnjeg predsjednika bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) Franza Josefa Straußa kako maše nožem, a ispod toga je bilo napisano: „Hladni rat nas baš uzbuđuje”. Političari su se ljutili zbog činjenice da se novac poreznih obveznika navodno troši na uvrede upućene političarima.

Lijevi teroristi su 1977. izvršili napad na Goethe-Institute u Madridu i Parizu. A sredinom osamdesetih je budući papa Franjo u Boppardu, njemačkom gradiću na Rajni, išao na tečaj njemačkog jezika u Goethe-Institut. S domaćinima kod kojih je tada stanovao održao je kontakt sve do danas.

Njemački televizijski komičar Rudi Carell je 1987. izazvao skandal kada je na osmu godišnjicu iranske revolucije u jednom skeču vođu iranske revolucija Homeinija gađao ženskim donjim rubljem. Sutradan je Iran naredio dvojici njemačkih diplomata da napuste zemlju, ukinuo je sve letove za Zapadnu Njemačku i – privremeno zatvorio Goethe-Institut u Teheranu.

Širenje na istoku Europe

Poslije pada Berlinskog zida Goethe-Institut je počeo otvarati svoja predstavništva u državama bivšeg Istočnog bloka. A 1992. se dogodilo i ono što mnogi malo prije toga nisu smatrali mogućim – njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel je otvorio Goethe-Institut u Moskvi. U ujedinjenoj Njemačkoj se Institut širi i na području bivše istočnonjemačke države.

Teroristički napadi u New Yorku 11. rujna 2001. promijenili su rad Goethe-Instituta. Na vrh liste prioriteta izbili su dijalog između kultura i razumijevanje. Institut stavlja naglasak na jačanje civilnog društva i prevenciju sukoba. Predsjednica Instituta Carola Lentz kaže: “U kulturnom radu je najveći izazov za nas to što se na engleskom zove 'Shrinking Spaces' – dakle jačanje neliberalnih tendencija, autoritarnih režima, koji sve više pokušavaju ograničiti i kontrolirati prostor, slobodan prostor za umjetničke i intelektualne aktivnosti”.

Za Goethe-Institut to znači da mora utvrditi gdje je djelovanje moguće, a gdje ne – kao trenutno u Bjelorusiji. Carola Lentz ističe da ostaje važno traganje za formatima u kojima su razmjena i susreti ipak mogući.

Carola Lentz je rođena u Mainzu 1954. Specijalizirala je etnologiju i smatra se vrsnom stručnjakinjom za Afriku. Godinu dana je na čelu Goethe-Instituta i kaže da on u inozemstvo donosi „vrlo različitu, diferenciranu i raznoliku sliku Njemačke”. Ona dodaje da je u posredovanju važno biti suzdržan i saslušati druge. Inzistira na tome da Goethe-Institut nije „globalni pametnjaković” . Prema njenom mišljenju, mnogo je važnije naći s partnerima zajednički odgovor na globalna pitanja. „S raznolikim, izuzetno zanimljivim književnim, glazbenim, slikarskim, umjetničkim projektima koje rado predstavljamo, želimo stupiti u dijalog s ljudima iz drugih kultura", kaže ona.

Jubilej kao državni akt

Za takve zadaće je Goethe-Institut, prema riječima njegove predsjednice, dobro pripremljen. Ali jednu stvar bi rado dodala u koalicijski ugovor nove vlade o kojoj pregovaraju socijaldemokrati, zeleni i liberali: „Bilo bi dobro kada bi nova vlada priznala kulturu kao dio vanjske politike, ako želimo i dalje imati prijatelje u svijetu, kao i da u Njemačkoj iz svijeta dobivamo impulse za globalnu raspravu." Već sada je Goethe-Institut sve više prisutan u kulturnim zbivanjima u Njemačkoj, na primjer na Vajmarskom kulturnom simpoziju.

O tome svjedoči i jubilarni program u Berlinu. Poslije digitalne državne ceremonije 22. studenoga, sedam dana kasnije se otvara multimedijalna izložba na Hamburškom željezničkom kolodvoru pod nazivom "Take Me to the River". Radi se o umjetničkim odgovorima na promjenu prirodne sredine. Izložba „Nacija, naracija, narkoza" istražuje ulogu muzeja u kulturama sjećanja. A interaktivne instalacije „Zid koji iščezava“ u zgradi Reichstaga pokazuju europsku raznolikost.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu