Goetheova biografija najčitanija knjiga

Filozof i autor stručnih knjiga Rüdiger Safranski već godinama piše debele biografije o njemačkim književnim veličinama. Sad je izdao knjigu o najpoznatijem njemačkom pjesniku Johannu Wolfgangu Goetheu. I zauzeo vodeće mjesto na popisu najčitanijih knjiga u publicistici. To nije po sebi razumljivo, jer Safranski akribično na preko 700 stranica opisuje život i djelo toga književnika. Na popisu najčitanijih knjiga obično se nalaze biografije poznatih suvremenika, politička literatura ili priručnici. Što to govori o čitalačkim sklonostima današnjih Nijemaca, pokušali smo razjasniti u razgovoru s autorom?

Deutsche Welle: Gospodine Safranski, na jednom mjestu citirate riječi jednog Goetheovog suvremenika koji kaže: "Sve što sam od Vas čitao sve me oduševljava, ispunja moje srce ponosom da inozemstvu možemo suprotstaviti čovjeka kakvog drugi nemaju." Kako to izgleda danas?

Rüdiger Safranski: Goethe je naravno veličanstvena pojava u njemačkom duhovnom životu. Možemo malo biti ponosni i uživati u tomu. Ali, ne želimo to koristiti protiv drugih. Francuska ima velikoga Voltairea, kojemu se Goethe toliko divio. Goethe je smatrao da su takve osobe kao Voltaire, kao Shakespeare zapravo još veći pjesnici, još veće figure. Goethe nije uopće bio sklon precjenjivanju svoje veličine.

Sa svojom knjigom o Goetheu ste na prvom mjestu najčitanijih knjiga s područja publicistike. Jeste li s time računali?

Ne, s time nisam računao. Očekivao sam da ću doći na listu najčitanijih knjiga, jer sam došao i sa svojom knjigom o romantici, zatim o prijateljstvu Goethea i Schillera i knjigom o Schilleru. Ali, prvo mjesto, to je već izuzetno, pogotovo ako se ima na umu da se tu pojavljuju sasvim drukčiji naslovi.

Kako to tumačite?

Kao prvo, to me jako veseli. Mislim da za to postoji publika - pored činjenice da imam krug čitatelja mojih knjiga. Da postoji čežnja za takvim temama, jača nego što bi se očekivalo na prvi pogled. Zapravo to je objava ljubavi prema književnosti.

U vrijeme Twittera i Facebooka moglo bi se s iznenađenjem konstatirati da Nijemci rado čitaju svoje klasike ili još bolje,nešto o svojim klasicima?

Činjenica je da moja knjiga - kako se to vidi i u podnaslovu "Umjetničko djelo života" - nije samo biografska interpretacija njegovih djela nego i samog života. Njegov život je predstavljen kao uspjelo umjetničko djelo i kao egzistencijalna borba. Taj egzistencijalni aspekt pobuđuje znatiželju.

Pokušavate se nadovezati na današnje vrijeme. U jednom odlomku o vremenu kad je nastao Faust pišete: "Goethe je tu osjećao nešto što će se razviti tek u modernom medijskom vremenu, naime neprimjerenost načina reakcije kad se kroz umjetnička sredstva miješa odnos blizine i daljine. Tako se opasnost koju mediji prenose doživljava kao bliska opasnost." Na što pritom mislite?

Za mene je tu jedan aktualni aspekt. Mi stvarno patimo od toga što vjerujemo da je posvemašnja povezanost u mreži zapravo nešto što nas zadovoljava, nešto što nas ispunjava. Kod Goethea, u jednom vremenu koje je naravno bilo sasvim drugačije, premda je već bila počela moderna, može se vidjeti da je nužno potrebno imati volju za individualnošću, ako se želi postati individua. A to opet znači imati točne osjećaje za to, što čovjeku koristi, kako Goethe kaže, što čovjeka potiče, a što ga sputava, nanosi mu štetu, rastresa ga i udaljava ga iz njegovog vlastitog centra. Goethe je savršeno dobro znao ophoditi s otvaranjem vidika i odabirom onoga što će pustiti da na njega djeluje. To sam formulirao da je on bio genijalan ignorant.

On je uvijek tražio ravnotežu između života i umjetnosti i našao je. O tomu se radi i u Vašoj knjizi. U to pripada: gledati u ponore, ali i uvijek se iz njih izvlačiti vlastitom snagom.

Da, po mogućnosti sačuvati suverenitet i, koliko je to moguće, naravno diktirati pravila igre. Činjenica je da smo svi mi ovisni o sudbinama i slučajnostima. Ali, stvoriti prostor djelovanja u kojem će čovjek sam ostvarivati svoje zadaće, to je izazov koji se postavlja pred svakoga. I koji svatko prihvaća prema svojim mogućnostima. Goethe je to činio svjestan da je najveća zadaća koju čovjek ima u životu pokazati svoju srž, ono što je čovjek stvarno, razviti se, postati individua. To je lako reći, ali to je zapravo središte smisla za svakoga. A to je Goetheu bilo tako savršeno jasno. On je to učinio svojom životnom idejom vodiljom.

S Rüdigerom Safranskim razgovarao je Jochen Kürten/aj

Rüdiger Safranski: Goethe – Kunstwerk des Lebens , biografija, Hanser Verlag 2013., 752 stranice, ISBN 978 3 446 23581 6.