Golijada - novi trend u Bundesligi
6. listopada 2008
Rijetko kada je njemački nogomet bio tako atraktivan kao što je to sada. Kao primjer može se navesti utakmica 6. kola između Werdera iz Bremena i TSG Hoffenheima, te rezultat od 5:4 - lijepa, spektakularna i prije svega napadačka igra. Utakmica 7. kola VfL Bochuma i Bayern Münchena rezultirala je s 3:3. Za razliku od prošlih sezona klubovi ovaj put uspjeh traže u napadu, a manje u savršenoj organizaciji obrane.
Važna je kvaliteta nogometa
Novi napadački duh Bundeslige vidljiv je i u brojkama: u trenutnoj sezoni prvoligaši su u 7. odigranih kola postigli 194 gola, u sezonama 2006./2007. i 2007./2008. u isto je vrijeme bilo ostvareno 174 gola. Ukoliko se tako nastavi kraj sezone bi mogao rezultirati s 942 gola, dok je u sezoni 2007./2008. bilo 860, a u sezoni prije 837. Dosada su se kao najbolji u postizanju pogodaka istaknuli Bremen, Leverkusen, Hoffenheim, Bayern, Wolfsburg i HSV, kojeg slijedi Dortmund. Napad je vodilja igre, a na vrhu ljestvice stoje oni klubovi koji se prije svega koncentriraju na golove. To je slučaj i HSV-a koji je na gostovanju kod Energieja iz Cottbusa ostvario pobjedu s 2:1 i to preko Ivice Olića i Mladena Petrića.
No, dosada niti jedan trener nije toliko uzdizao napadački duh kao što to čine Bruno Labbadia, Ralf Rangnick, Jürgen Klinsmann, Martin Jol, Felix Magath, Jürgen Klopp, Thomas Schaaf, Armin Veh i Fred Rutten. Ono što se uočava je važnost nogometne kvalitete koja omogućava napadačku igru, a ne uništavanje igre. Igrati protiv lopte i protivničkog igrača danas više nije dovoljno. Veoma je važna postala kvaliteta što dužeg posjedovanja lopte.
Napad ili obrana?
Novi oblici treninga trebaju usavršiti napadačku igru. Dodavanje lopte unatrag ili poprečno je zabranjeno, igrače se forsira na okomitu igru. Uspjesi ovakve taktike su vidljivi: kada se igraju utakmice onda se 0:0 kao rezultat može izostaviti. U manjini su oni klubovi koji se ne oslanjaju na napadačku igru. Jedan od njih je Energie Cottbus. Trener Cottbusa Bojan Prašnikar i dalje se oslanja na taktiku "obrana vlastitog gola, a ne napadačka igra". Taktika koja ne uspijeva: Cottbus je primio više golova nego što ih je zabio. U njemačkom nogometu i dalje postoji zabluda: atraktivna i napadačka igra uspoređuje se s "umiranjem u ljepoti". Ljestvica upravo pobija tezu prema kojoj se može napadački igrati, ali samo taktika obrane može pobijediti.
Napadački duh nema taj cirkus prema kojem se publici mora pružiti spektakularna igra. Nego uvjerenje da se samo s napadačkom igrom može pobijediti protivnika. Napadački nogomet od profesionalaca očekuje mnogo više sposobnosti nego što je to slučaj kod obrane, on uzdiže kvalitetu, poboljšava klub, a time i cijelu ligu.