Golijat je na koljenima

Završen je jedan od najspektakularnijih borbi za premoć u mlađoj povijesti gospodarstva Njemačke. Oba proizvođača auto-dijelova su se složila oko sporazuma koji će Continentalu jamčiti da ga Schaeffler neće raskomadati i zadržati samo one dijelove koji mu se čine zanimljivima.

Predsjednik uprave Continentala Manfred Wennemer je nakon ove bitke učinio jedino što još može: 31. kolovoza napušta svoj položaj i ostavlja koncern novim gazdama. Ubrzo će biti objavljeno tko će ga naslijediti. Previše toga je u vrtlogu borbe izjavljivao i o Schaeffler grupi, a da bi mu ostao bilo kakav drugi izlaz.

Poraz je bio neminovan

Schaeffler grupa je napad organizirala veoma precizno - i osigurala si pouzdane saveznike, tako da na kraju Continental više nije imao drugog izbora. Schaeffler već ima 8% dionica Continentala i, prema vlastitim navodima, pristup na još 28%. Poznati proizvođač guma i dijelova za automobile zapravo nije niti stigao izvući iz korica oružje za obranu. Razlog tome je i što u vremenima kada mnogim velikim koncernima uporno padaju vrijednosti dionica, nije uspio naći nekog "Bijelog viteza"; koncern koji bi mu bio prijateljski naklonjen i sa kojim bi onda ušao u strateško partnerstvo. Povrh toga se i samo vodstvo Continentala posvađalo oko strategije kojom bi se vodili pregovori.

I to je zapravo bila taktika Schaefflera: koliko god da je direktor uprave Wennemer bio protiv, toliko je utjecajni predsjednik nadzornog odbora Hubertus von Grünberg bio sklon da se sa grupom Schaeffler pronađe miran sporazum o preuzimanju.

Ustupci na koje se moglo pristati

A taj "miran sporazum" se svodi kako na povećanje ponude za dionicu sa 70,12 na 75 eura, tako i na preuzimanje obaveza u visini od oko 522 milijuna eura koji bi nastali gubicima kao na primjer u poreznim obavezama nastalih preuzimanjem. Schaeffler se povrh toga obavezuje u slijedeće četiri godine svoj udio ograničiti na stotinku postotka ispod polovice vrijednosti Continentala - na što obiteljskoj tvrtki iz Bavarske nije bilo teško pristati: ona je ionako težila vlasništvu od oko 30% što bi joj bilo dovoljno da postane najveći pojedinačni dioničar.

Sporazum predviđa i opsežnu regulaciju kojom štiti interese Continentala, njegovih dioničara i suradnika i koji se može mijenjati najranije 2014. Drugim riječima, Schaeffleru se time zabranjuje prodaja nekih dijelova Continentala koji mu nisu zanimljivi, ali i da nešto mijenja u strukturi poduzeća, njegovom sjedištu, poslovnim sektorima i notaciji na burzama.

"Heavy Metal" treba svježe čipove

Schaeffler dakako slavi: ovo poduzeće koje je steklo ime prije svega sa svojim ležajevima i dijelovima automobila poput kvačila, osvojilo je koncern koji je po prometu više nego tri puta veće od njega. Jednim zamahom je ušao u red "velikih igrača" svjetske pozornice proizvođača dijelova za automobile, jer su još samo dva koncerna veća od njega: njemački Bosh i japanski Denso. Continental je zapravo najviše strahovao za sektor po kojem je on i najpoznatiji: proizvodnju automobilskih guma. Tu nije problem kvaliteta ili troškovi proizvodnje, nego su problemi žestoka konkurencija i razmjerno jednostavna tehnologija.

Jer Schaefflera, sa njegovim ležajevima i kvačilima burzovni insideri zovu "Heavy Metal", predstavnikom sektora stare, dobre industrije prerade čelika i metala. Prerada gume je načelno veoma slična - ali ono što Schaeffler najviše zanima jest elektronika. Continental je kupio VDO - uzgred, za cijenu koja je veća nego što je sada Continental prodan - i preko njega je Schaeffler dobio najnoviju upravljačku tehnologiju bez kojih su današnji automobili nezamislivi.