Ako bi izjave solidarnosti mogli pretvoriti u tenkove, rakete i avione, onda bi stanje u Ukrajini možda izgledalo manje očajno. Ali ovako vidimo poplavu velikih riječi i nedostatak korisne, vojne pomoći. A naši političari nas pripremaju da shvatimo kako su ovi užasni prizori iz Ukrajine tek početak.
Francuski predsjednik je nakon svog nedavnog telefonskog razgovora s Vladimirom Putinom rekao gotovo isto što se čulo i od glavnog tajnika NATO-a ovog petka u Bruxellesu: "Bit će još gore". Vojne procjene govore kako će ruska vojska ubrzo još pojačati bombardiranje i paljbu na civilno stanovništvo. Pesimisti strahuju kako će ruski vladar rata čitav glavni grad Kijev pretvoriti u prah i pepeo, baš kao što se to dogodilo s glavnim gradom Čečenije, Groznim. I opet je 1999. bio baš Putin koji je izdao zapovijed čitav grad praktično sravnati sa zemljom.
To bi značio svjetski rat
S takvim užasom pred očima, predsjednik Ukrajine uvijek iznova moli za zonu zabrane letenja nad Ukrajinom. I uvijek iznova mu NATO mora odgovoriti: to ne možemo učiniti. To bi neminovno značilo direktno vojno sučeljavanje s Rusijom i treći svjetski rat. Putin nas je već podsjetio na njegov atomski arsenal i dao do znanja kako će možda ići do kraja kako bi ostvario svoj suludi plan velikoruskog carstva u kojoj bi bila i Ukrajina. Pritom je prividna neracionalnost vladara Kremlja, njegovo pravo ili glumljeno ludilo samo još jedno sredstvo kako bi nas učinilo nesigurnim.
Neki smatraju da bi Zapad morao biti čak još oprezniji kako bi izbjegli Apokalipsu. Već i isporuku oružja bi Putin mogao protumačiti kao prekoračenje crvene linije. Nasuprot tome, SAD smatraju kako se Putin već sad mora zaustaviti kako se ne bi otvorila Pandorina kutija još novih ratova i nestabilnosti, kao što je izjavio američki ministar vanjskih poslova Anthony Blinken. On, kao i mnogi Europljani, polazi od toga da je Putin spreman napasti i druge države: Gruziju, Moldaviju, Baltičke države...
Države Zapada su reagirale do sad najtežim i najbrže odlučenim gospodarskim sankcijama u njihovoj povijesti. Ali ako želimo zaustaviti Putinovo razaranje, moramo još više stegnuti. EU je već najavila kako će početkom sljedećeg tjedna blokirati još više banaka, pomorski transport i druge uvoze. Nakon toga ostaje još samo posljednje sredstvo: zaustaviti uvoz ruske nafte, plina i ugljena. To će ozbiljno poremetiti i naša gospodarstva, baš kao i socijalni mir. Ali u slučaju nužde, moramo računati i na to, jer sve druge opcije su još gore.
Mi plaćamo Putinove tenkove
Jer dok i dalje kupujemo rusku naftu i plin, mi plaćamo Putina za njegov rat. Mada su već prve sankcije praktično blokirale rusku središnju banku, Moskva u tom poslu s nama još uvijek zarađuje na stotine milijuna dolara - svakog dana. Tek kad zatvorimo i tu slavinu i Putin ostane bez tog prihoda, a neće moći doći ni do svojih pričuva, onda bi ga to možda natjeralo doći za pregovarački stol.
No čak i takve najteže sankcije neće pomoći Ukrajini u dogledno doba. U svemu ostalom, Europska unija koja je inače i prečesto podijeljena, sad premašuje samu sebe: izbjeglicama iz Ukrajine nudi zaštitu bez puno papira i birokracije, ta golema ljudska spremnost na pomoć je dirljiva i iskrena. Europljani daju susjednoj državi u ratu novac, oružje i svaku humanitarnu pomoć.
Građani Europe čine sve što mogu već i zato jer osjećaju kako je ovaj rat napad na sve nas, na naš liberalni i demokratski oblik života. A i zato jer ta nevjerojatna hrabrost Ukrajinaca uzdrmala i one koji su vjerovali kako našu sigurnost možemo osigurati i ugodno zavaljeni na kauču.
Ali kad dođe do toga da Putin krene glavni grad Ukrajine, s njenim zlatnim kupolama, njenom predsjedničkom palačom i herojskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim s preko tri milijuna stanovnika Kijeva doista sravnati sa zemljom, onda ćemo na koncu moći samo gledati da se to dešava. A taj osjećaj bespomoćnosti zavezanih ruku tek kao promatrači gledati ubojiti pohod Putina - to će biti užasno gorko.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu