Grčke licence sa mnogo nula

Od petka (31.7.) je i vojska poslana da sudjeluje u distribuciji robe. Jer nije više samo problem gorivo koje se moglo naći samo na rijetkim benzinskim postajama, nego je u međuvremenu u mnogim trgovinama nestalo voća i ostale pokvarljive robe. Oni turisti koji su odlučili svojim boravkom u toj zemlji pomoći Grčkoj, gorko su požalili svoju odluku. Mnogima se boravak svodi na čekanje na benzinskim postajama, a na Kreti su mnogi turisti svoja vozila posuđena kod Rent-A- Cara, jednostavno ostavili na rubu ceste. Srbijanski mediji izvještavaju kako je samo iz te zemlje u Grčkoj "zaglavilo" oko 100 tisuća turista.

Cvjeta crno tržište

Vlada i prijevoznici izgleda kao da nikada neće naći kompromis. U osnovi, problem je prastar i ne pretjerano logičan. Jer u Grčkoj nije dovoljno tek imati odgovarajuću vozačku dozvolu kako bi netko mogao sjesti za volan kamiona za prijevoz robe ili goriva: to je tek jedno od niza zanimanja koja podliježu državnom monopolu i izdaju se posebne licence, baš kao što mnogi gradovi u svijetu izdaju licence za pružanje taksi usluga. Ali dok se i s licencama za taksiste u pravilu događaju "čudne" stvari, grčke licence za prijevoznike su se pretvorile u pravi kapital. Jer Grčka već punih 40 godina nije izdala niti jednu jedinu novu dozvolu za uslugu prijevoza, a oni koji se žele baviti tim poslom kupuju licencu od onih vozača koji se namjeravaju povući u mirovinu. Na tako stvorenom tržištu jedna licenca može koštati i po 300.000 eura - makar, sasvim teoretski i kada bi je uopće izdavala, država bi tu dozvolu naplatila tek nekoliko eura. Od svega toga država nema baš ništa: čitava trgovina se praktično odvija na crnom tržištu i nema načina da država onda ubere barem porez na dodanu vrijednost.

Bruxelles to ne može trpjeti

Dugo je izgledalo kako sa takvim stanjem svatko, barem u Grčkoj, može živjeti. To je naravno značilo da licencirani vozači imaju monopol na transport u toj zemlji i da mogu naplaćivati svoju uslugu skuplje - što na kraju plaćaju svi građani. Ali to je značilo i da niti jedna strana tvrtka za uslugu prijevoza, ne može otvoriti svoju podružnicu u toj zemlji, a da onda ne mora i zapošljavati nekoga iz toga kruga privilegiranih vozača - dakle niti neka tvrtka iz druge zemlje Europske unije. To je pak nešto što Bruxelles ne može dopustiti, jer predstavlja jasno kršenje odredbi o članstvu u Uniji. Zato vlada u Ateni radi na novom zakonu, gdje bi svatko, s odgovarajućom vozačkom dozvolom, mogao ponuditi svoju uslugu prijevoza.

Grčki vozači kamiona su zato očajni: svi su se nadali da će jednog dana, baš kao što su je i kupili, onda prodati svoju licencu kako bi mogli uživati u starosti. Novim zakonom bi se preko noći njihova investicija pretvorila u zrak i njihovom bijesu nema kraja. S druge strane, vlada u Ateni je za sada nepopustljiva prema prijevoznicima: poziva se upravo na te sporne licence po kojima su i preuzeli obvezu da obavljaju uslugu prijevoza. Ako to ne čine ili ako štrajkaju, onda vlada ima pravo svim štrajkačima poništiti tu privilegiju. Ta prijetnja je malo kojeg vozača uplašila - konačno, više nemaju što izgubiti.

Taksisti, kapetani, odvjetnici...

Eskalacija sukoba bi tek mogla uslijediti: jer grčka vlada želi liberalizirati i mnoge druge usluge koje su do sada bile ograničene, ali i uživale monopol. I taksisti su zabrinuti, mada u Grčkoj jedna licenca za taksi košta oko 100 tisuća eura, ali liberalizacija se sprema i na usluge prijevoza morem. Pogođene su i neke intelektualne usluge pa je tako spremna i reforma propisa, tko se u Grčkoj smije smatrati odvjetnikom.

Autor: A. Šubić (dpa)

Odg. urednik: Anto Janković