Haiti između obnove i siromaštva

"Odlučujuće je bilo da se na početku, što je prije moguće, na Haiti pošalje tim koji će utvrditi kakva vrsta pomoći je zaista potrebna, kako bi se ona ciljano mogla pružati", kaže Gerd Friedsam, šef Tehničke službe za pomoć (THW).

12. siječnja 2010. ovaj karipski otok opustošio je snažan potres. Jačina potresa bila je 7,3 stupnja na Richterovoj ljestvici. Više od 200.000 ljudi je poginulo. Preko tri milijuna stanovnika ostalo je bez krova nad glavom. Zbog katastrofalnih higijenskih uvjeta nekoliko mjeseci kasnije izbila je epidemija kolere.

Pomoć je stigla brzo

Michael Deininger, šef Vodovoda u bavarskom mjestu Marktdießenu bio je jedan od prvih pomagača koji su stigli na lice mjesta. Već istog dana kada je Haiti pogodio potres on je krenuo na put prema katastrofom pogođenom području. U glavnom gradu Haitija, Port-au-Princeu, on je trebao raditi na izgradnji uništene vodovodne mreže: "Kroz druge angažmana, kao na primjer u Pakistanu, znao sam što znači razaranje. Ali, ono što sam vido u Port-au-Princeu nisam do tog trenutka vidio nigdje drugdje", kaže Deininger u razgovoru za Deutsche Welle.

Njemački THW je u roku od nekoliko dana omogućio ponovnu opskrbu vodom i pokušao obnoviti infrastrukturu. Nakon pola godine THW je počeo provoditi dugoročnije projekte, kao što je poboljšanje higijenskih uvjeta.

Njemačka vlada je humanitarnim organizacijama na raspolaganje stavila 17 milijuna eura, kako bi se mogle realizirati hitne mjere pomoći. Slike opustošenog Haitija i žrtava među kojima je bilo i Nijemaca, obišle su svijet. Tijekom godine prikupljeno je još 230 milijuna eura za pomoć stradalima na ovom otoku.

Obnovljena infrastruktura

I Volker Gerdesmeier je sudjelovao u pružanju pomoći i kasnije u obnovi Haitija. Kao zaposlenik katoličke humanitarne organizacije Caritasa on je prije pola godine posjetio Haiti. Njegova procjena je da su humanitarne organizacije do sada mnogo postigle. "U veljači 2010. su na svim velikim trgovima bila šatorska naselja. Bilo je jako mnogo ruševina. Ljudi su bili jako traumatizirani, infrastruktura je na mnogim mjestima bila potpuno uništena. Danas više nema velikih šatorskih naselja, iako u šatorima još uvijek živi oko 250.000 ljudi", opisuje Gerdesmeier najvažnije promjene.

U suradnji s drugim njemačkim humanitarnim organizacijama i njemačkom Saveznom vladom, Haitiju se uspjelo dobro pomoći. Bilo je, međutim, i mnogo neprofesionalnih organizacija, koje su svojim akcijama više smetale, nego pružale pomoć. "Sastavili smo popise ljudi kojima je potrebna pomoć, kako bismo izbjegli korupciju. To je bilo mnogo posla. Onda je došla jedna talijanska organizacija i pitala, može li koristiti te popise, kako bi i ona mogla podijeliti pomoć", objašnjava Volker Gerdesmeier. Njegove kolege su talijanskoj organizaciji ustupile popise, ali je ona "dijelila ista sredstva kao i Caritas, što je bilo potpuno blesavo", kaže Gerdesmeier.

Pomoć bez funkcionalne države

I Jutta Meissner iz humanitarne organizacije Johanniter radila je na organizaciji hitnog pružanja pomoći Haitiju. Ona je nedavno posjetila ovu zemlju. Njezina bilanca situacije je manje pozitivna od bilance kolege Gerdesmeiera iz Caritasa. "Ne može se reći, zatvaramo kampove i ljudima je onda automatski bolje. Mnogi još žive na vrlo skučenom prostoru. Učinjeno je mnogo, ali ni izdaleka to nije dovoljno."

Ona kaže da je pružanje pomoći na Haitiju bilo mnogo teže nego u drugim područjima pogođenim katastrofama: "Država nije egzistirala. Prilikom obnove smo morali utvrditi kome pripada zemljište koje smo trebali koristiti. Ispostavilo se da na Haitiju nema katastarskog ureda."

Zbog toga je, kako kaže Meissnerova, bilo nužno ići od jedne do druge institucije, kako bi se pribavili potrebni dokumenti i kako bi se moglo početi s pružanjem pomoći.

Pored toga u zemlji je bilo teško naći pouzdanog partnera. Zbog toga je pružanje pomoći na Filipinima koje je u jesen 2013. opustošio tajfun, bolje napredovalo nego projekti na Haitiju. Posebno, kaže Meissner, je katastrofalna situacija u unutrašnjosti zemlje.