Hektorovićev duh ponovo na Hvaru

Stari Grad na Hvaru kao najstariji grad u Hrvatskoj, osnovan 384. godine prije Krista kao grčka kolonija Faros, pokazao se odlično pogođenim ambijentom za književni festival na koji se pjesnici i prozaici, veterani i debitanti iz godine u godinu vraćaju.

Jedinstveni drevni ambijenti Staroga Grada prirodno su se nametnuli kao savršene pozornice za autorska čitanja poezije i proze – kratke priče na jednom od najljepših dalmatinskih trgova Škoru, pjesme uz ribnjak ljetnikovca velikana renesanse Petra Hektorovića, ulomci iz romana u hladovini vrta palače Biankini ili stihovi koji će prolaznika iznenaditi s jednoga od balkona u staroj gradskoj jezgri.

Malen ali kvalitetan

Podatni ambijenti, ali i prizivanje „hektorovićanskih“ pučkih razgovora u ugodi mediteranskog ozračja naišli su, dakako, na odličan odaziv sudionika – tijekom dosadašnjih festivalskih izdanja na Faro(pi)su, koji se osmi put održava od 17. do 19. kolovoza, pred Starograđanima i njihovim gostima govorili su Nedjeljko Fabrio, Tonko Maroević, Miljenko Jergović, Dževad Karahasan i mnogi drugi prvaci pera, no ovogodišnji selektor Tahir Mujičić, koji je uz vlasnike galerije Moria Mejru Mujičić i Jovana Brajovića inicijator i organizator festivala tek skromno poručuje da je to „jedan od najmanjih, najjeftinijih i najpraktičnijih festivala u ovoj našoj zemlji velikih i skupih festivala“.

Unatoč nepretencioznosti, Mujičić je itekako svjestan posebnosti festivala koji je iskoristio mogućnost da se aktiviraju svi ambijenti koji nose miris prošlosti i duh stvaralaštva generacija umjetnika koji su tamo boravili: „Ta energija se i danas osjeća,“ kaže Mujičić.

Ambijenti s mirisom prošlosti

Osmi Faro(pi)s čini i iskorak u znanstvene vode – predavanje o Petru Hektoroviću priređuje festivalski gost Michael Stanić, filozof, lingvist i povjesničar umjetnosti, koji je rođen i odrastao u Njemačkoj, a trenutno živi na relaciji Dubrovnik – Stari Grad. Posveta je to hvarskom renesansnom velikanu, kojemu se festival uvijek ponovno vraća: „Prije dvije smo godine tako radili predstavu koja je bila hommage Hektoroviću, a sada mu se odužujemo i jednim zanimljivim predavanjem koje govori o vezama između Hektorovića i Dubrovnika u ono vrijeme.“

Pjesničku festivalsku postavu ove godine među ostalima čine Jakša Fiamengo, Tonko Maroević, Dijana Burazer, te jedan – kako ga Mujičić naziva – novi pjesnik Veljko Barbieri, koji se odlučio okušati i u pisanju poezije, dok su za prozne dionice zaduženi Jadranka Pintarić, Milana Vuković Runjić, Renato Baretić, Ante Tomić i Dalibor Šimpraga da spomenemo samo neke, a tu je i jedno iznenađenje - dijelove iz svojega još neobjavljenoga romana prvijenca čitat će Slobodan Prosperov Novak.

Dati samoga sebe

Iako je Faro(pi)s Mujičić okarakterizirao kao jeftin i praktičan festival, poznato je da je na otoku sve teže organizirati nego li na kopnu. Kakvo je njegovo iskustvo?

„Kad se rade takve stvari, temelj je davanje samoga sebe. Kad daš samoga sebe onda se uvijek nađu ljudi koji će ti se pridružiti i pokloniti dio sebe. Tu u pitanju nisu materijalna sredstva, nego ljudski angažman i ako se želiš odužiti ovom otoku, gradu, tradiciji, baštini i jeziku, vratiti nešto što ti je dano rođenjem i mogućnošću da ovdje boraviš, onda to nije teško.

I tako se, unatoč nerijetkim problemima, održava tradicija ljetnih književnih sastajanja u Starom Gradu na Hvaru, zaključuje zagrebački umjetnik, a u ljetnim mjesecima naturalizirani Starograđanin Mujičić.

Autor: Vid Mesarić

Odg. ur.: Z. Arbutina