Higijena u bolnicama - ograničenje troškova može ugroziti pacijente

Stručnjaci za higijenu i medicinari diskutirali su o tome kako suzbiti zarazne bolesti koje unatoč svim istraživanjima još uvijek nisu pobijeđene, već - prije svega u bolnicama - mogu ugroziti i život pacijenata.

1848. liječnik Semmelweis propisao je da ruke prije svakog pregleda treba dezinficirati i time smanjio smrtnost rodilja s 12 na 2 posto. Higijena je i danas ono najvažnije pri suzbijanju zaraznih bolesti. Ipak, gotovo svake godine pojavljuju se novi uzročnici bolesti. Jedan takav, prilično novi problem su uzročnici koji su otporni na antibiotike. Profesor Steffen Stenger, direktor Instituta za medicinsku mikrobiologiju i higijenu na Sveučilišnoj klinici u Ulmu nedavno je imao takav primjer: «Radilo se o jednom mladiću iz Istočne Europe koji je s teškom upalom pluća dovezen u bolnicu i kod kojeg je tada, u tijeku dijagnoze, ustanovljena visokootporna vrsta bacila tuberkuloze. Svi obični lijekovi protiv te vrste bacila nisu djelovali.»

Kako se taj uzročnik ne bi mogao rasprostraniti u bolnici, mladića se izoiliralo. Takvi uzročnici koji se prenose u bolnici su problem, čiju veličinu, voditeljica Odjeljenja za bolničku higijenu na Sveučilišnoj klinici u Heidelbergu, profesorica Constanze Wendt ovako opisuje: «Računa se da su u Njemačkoj 3 do 5 posto pacijenata zaraženi infekcijama koje nastaju u bolnicama, tzv. nosokomijalnim infekcijama. To je u međunarodnoj usporedbi – koliko nam govore podaci kojima raspolažemo – relativno dobro.»

Budući da je Njemačka zemlja blagostanja, ne začuđuje puno da se problemi drže u granicama: «Dosta investiramo u spriječavanje širenja takvih infekcija u bolnicama. Pazimo na to da nemamo prevelike sobe, imamo uređaje za klimu, dobru tehniku za pripremu medicinskih proizvoda, imamo sredstva za dezinfekciju, koja dobro provjeravamo. No, ono što preostaje je taj ljudski faktor.»

Tako je bilo još i u vrijeme Semmelweisa, a to se ni uz najbolju tehniku ne može spriječiti, smatra profesor Peter Heeg, koji Odjeljenje za bolničku higijenu vodi na Sveučilišnoj klinici u Tuebingenu i dodaje da se zato ne treba odreći tehničke pomoći, ali kako to pokazuje da je odlučujući ljudski čimbenik: «Mnoge se stvari ne moraju pod svaku cijenu regulirati lijekovima ili kompliciranom tehnikom, već mnogo toga ima veze s osobnim ponašanjem, s disciplinom, s uzorom, s motivacijom, dakle svim stvarima koje možda nisu toliko popularne, ali koje igraju veliku ulogu. Praksa pokazuje da su takvi koncepti uspješni.

Za to,međutim, osoblje mora dobiti pravilna uputstva. Profesorica Constanze Wendt: «Sigurno je problem u tome što imamo ograničene troškove; zbog toga i manje osoblja, a kada je osoblje preopterećeno, veća je šansa da se učini greška, da se zaborave dezinficirati ruke, to je jednostavno ljudski.»

Kada se uzročnik bolesti prenese na taj način, to se naziva «bolnička infekcija».

Zabrinjavajuće je da se širokom upotrebom antibiotika povećava i broj uzročnika bolesti, koji postaju otporni protiv njih.

Postupak koji je u Nizozemskoj prilično uspješan sastoji se u tome da se svi pacijenti kod kojih postoji sumnja u zarazu, pregledaju čim stignu u kliniku i da se tada, ako je potrebno, odmah i izoliraju. Tako se u najmanju ruku može izbjeći zaraza drugih pacijenata. No, takav postupak se još ne provodi svuda. A što je s onima koje je napao rezistentan uzročnik? U Njemačkoj je bogatsvo zemlje ono koje spašava, kao što pokazuje i spomenuti primjer tuberkuloze. I dok širom svijeta godišnje od toga umire 2 milijuna ljudi, 6000 slučajeva u Njemačkoj pretežno ne završava smrću. Profesor Steffen Stenger: «Na sreću, postoje lijekovi koji doduše imaju jake popratne pojave, lošije djeluju i skuplji su, ali ipak u kritičnim slučajevima mogu biti uspješni. Mladić o kojem smo govorili, imao je jak imuni sustav, pa su mu i lijekovi pomogli da prebrodi bolest. On je tako i ozdravio.»