1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Hrvati se naučili kulturi prosvjedovanja

26. kolovoza 2011

Nakon godina inertnosti hrvatski građani su prihvatili prosvjede kao uobičajen instrument demokracije. 2011. godina će se tako pamtiti kao godina socijalnog nezadovoljstva i bunta, premda prosvjedi nisu bili uspješni.

https://p.dw.com/p/12Nba
Demonstracija ratnih veterana u Zagrebu
Demonstracija ratnih veterana u ZagrebuFoto: AP

Hrvatski vladajući političari, tvrde aktivisti i sociolozi, nisu prošli test koji su pred njih stavili prosvjednici. Do izbora je ostalo tek nešto više od tri mjeseca pa je za očekivati, ako i do smjene vlasti dođe, da će se i nova vlast baviti sve većim nezadovoljstvom građana. Usprkos alarmantnom stanju, u ovom su trenutku mogući novi obnašatelji vlasti zauzeti pukom raspodjelom funkcija, upozoravaju politički analitičari.

Građani sve spremniji izaći na ulice

Prosvjedi sindikata
Prosvjedi sindikataFoto: Ognjen Alujevic

„Dugo su građani Hrvatske trpjeli različite teškoće i koruptivno ponašanje vlasti bez većih prosvjeda, osim nekih takozvanih džepova otpora. Ali, u posljednje dvije godine situacija se promijenila“, objašnjava za Deutshe Welle dr. Dražen Lalić, profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti. Ovaj ugledni sociolog i politički komentator napominje da kultura prosvjedovanja u Hrvatskoj nije ni izbliza razvijena kao u Njemačkoj ili Francuskoj koje su istinski demokratske zemlje. Hrvatska demokracija je mlada, civilno društvo je nerazvijeno, a sustav vrijednosti je pod utjecajem autoritarne političke kulture.

Aktivist Tomislav Tomašević iz Zelene akcije također je primijetio da su građani sve češće spremni za svoja prava izaći na ulice. Osobno je organizirao zagrebačke prosvjede za očuvanje javnog interesa, točnije pješačke zone u Varšavskoj ulici koja je, prema mišljenju dijela javnosti, narušena komercijalnom gradnjom Hoto-grupe vlasnika Tomislava Horvatinčića. Uzlaznom trendu pribraja i studentske prosvjede za očuvanje standarda i besplatnog studiranja te čitavu seriju antivladinih prosvjeda koji su organizirani putem društvene mreže Facebook.

Policija štiti demonstracije homoseksualaca
Policija štiti demonstracije homoseksualacaFoto: AP

Lakše je prosvjedovati za osobni interes

Napominje da na svim tim prosvjedima nije prosvjedovao ni približan broj ljudi kao krajem devedesetih godina kada su građane na ulice izveli sindikati ili kada je za očuvanje jedne gradske radijske postaje na glavni zagrebački trg izašlo 100 tisuća građana. „Tada je to bilo puno lakše organizirati jer je društvo bilo jednostavnije i bipolarno. Tada se prosvjedovalo za slobodu govora u Tuđmanovom režimu. Danas je teže uvjeriti građane da prosvjeduju u javnom interesu za razliku od slučajeva kada se prosvjeduje za osobni interes poput većih plaća ili manjih poreza“, kaže Tomašević.

To je jedan od razloga zbog kojih su među uspješnijim prosvjedima oni koje organiziraju branitelji i seljaci. Naime, oni su konkretna izborna baza za pojedine političke stranke. Prvi su važni za vladajuću Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ), a drugi za koalicijsku Hrvatsku seljačku stranku (HSS). „To je utjecalo na to da vlast ipak više osluškuje njihove zahtjeve. Kada se s druge strane radi o prosvjedima za opće dobro, sve je difuznije pa ni jedna stranka ne osjeća da bi trebala predstavljati te zahtjeve građana“, misli aktivist Zelene akcije.

Na sljedećoj stranici: Prosvjeduju gubitnici tranzicije i rata

Prosvjeduju gubitnici tranzicije i rata

Sociolog Lalić kaže da je upravo tekuća 2011. godina bila presudna za hrvatsku kulturu prosvjedovanja jer su u njoj prosvjedovale brojne skupine građana, od mladih takozvanih fejsbukovaca, seljaka, navijača, radnika, branitelja i brojnih drugih socijalnih grupa. „Radi se o gubitnicima tranzicije i rata. Kao da su se mnogi osvijestili i izašli na ulice kako bi pokazali, Camusovim riječima rečeno, da je neka granica prijeđena“, objašnjava i dodaje da sve treba staviti u kontekst tranzicijskih trauma i prije svega lošeg funkcioniranja politike u kojem usko grlo demokracije čine upravo političke stranke.

Prosvjedi najrazličitijih skupina
Prosvjedi najrazličitijih skupinaFoto: DW

Nadalje, tvrdi Lalić, svemu treba pribrojiti ekonomsku i svekoliku društvenu krizu, eskaliranje problema korupcije koja je sasvim razotkrila moralnu bijedu znatnog dijela navodne političke elite. Iz svega se može zaključiti da se prošle zime i proljeća dogodila velika promjena u izražavanju socijalnog bunta.

Vlast bez legitimiteta ne može provesti reforme

Lalić je i sam sudjelovao u takozvanim Facebook-prosvjedima u kojima su građani iz tjedna u tjedan diljem Hrvatske na ulicama tražili odlazak garniture aktualne premijerke Jadranke Kosor. Iako prosvjedi na prvi pogled nisu ostvarili svoje ciljeve, radi se o najvećoj krizi vlasti desnoga centra predvođene HDZ-om u posljednje četiri godine. „Ti prosvjedi nisu polučili smjenu vlasti koja nema legitimitet i još uvijek, prema rezultatima istraživanja nema potporu građana. U takvim uvjetima ni oni najodlučniji i najsposobniji, a vlada premijerke Kosor to nije, ne mogu provesti ozbiljne reforme“, objašnjava ozbiljnost situacije sociolog.

Prosvjedi su, prema njemu, i znatno pridonijeli razvoju demokracije u Hrvatskoj. Razlog njihovog djelomičnog neuspjeha vidi u nedostatku potpore važnih društvenih aktera kao što su stranke i sindikati, pa i viđenijih intelektualaca, ali i medija. Zbog toga se možda činilo da su jedino prosvjednici shvatili da Hrvatska ne može nastaviti dalje bez korjenitih strukturnih reformi. Osim toga, prosvjedima su mnogi  zamjerali i loše vođenje te sudjelovanje ideološki raznorodnih skupina, što je utjecalo na slabljenje bunta.

I protivnici EU-a su bili zastupljeni
I protivnici EU-a su bili zastupljeniFoto: DW

Redukcija demokracije na hrvatski način

Vlast, pokazalo se i na slučaju Varšavske ulice, nema sluha za prosvjednike, tvrdi aktivist Tomašević. Štoviše, obnašatelji vlasti, kako na lokalnim, tako i na državnoj razini, demokraciju shvaćaju vrlo reducirano na način da se sudjelovanje građana iscrpljuje samo na dan izbora. „I uvjeti za pokretanje referenduma u Hrvatskoj su apsolutno nemogući. Za samo pokretanje je potrebno u samo 15 dana prikupiti potpise desetine biračkog tijela. Kada to i učinite, čak više od 50% birača mora izaći na referendum kako bi on bio legitiman“, navodi i dodaje da političke elite ne shvaćaju što bi demokracija trebala biti, što je i dovelo do određenih društvenih konflikata.

Profesor Lalić misli da čak ni uz bolju organizaciju i potporu sindikata i glavnih oporbenih stranaka prosvjedi ne bi rezultirali smjenom vlasti. Jasno je, kaže, pokazano da u Hrvatskoj otkucava socijalna i moralna bomba. Uz golemo socijalno, još je izraženije nezadovoljstvo građana zbog nemorala vodećih političkih aktera. „Pokazalo se da mladi, koji su istinski „luzeri“ (gubitnici, op.ur.) tranzicije i političkog divljeg kapitalizma impregniranog korupcijom, nemaju povjerenje u vlast i druge političke aktere“, tvrdi Lalić. Zbog toga očekuje dvije reakcije: političku apstinenciju, počevši s izlaskom na izbore, te priklanjanje dijela mladih neformalnim oblicima izražavanja političkog i socijalnog bunta. To dokazuje veliko snaženje radikalne ljevice u Zagrebu.

Na sljedećoj stranici: I nova vlast bez legitimiteta?

I nova vlast bez legitimiteta?

Aktivist Tomislav Tomašević u budućnosti očekuje dodatno jačanje prosvjednih aktivnosti  u Hrvatskoj, obzirom na ekonomsko i socijalno stanje, ali i na kršenje ljudskih prava. Nova vlast koju Hrvatska očekuje nakon izbora u prosincu će, prema našem sugovorniku, morati imati više sluha za prosvjednike. „Čak i u slučaju prosvjeda za očuvanje pješačke zone u Varšavskoj ulici se vidjelo da su prosvjednici spremni i na građanski neposluh kako bi ih vlast uvažila. Kada je došlo do te kritične točke, sve su se stranke počele međusobno optuživati jer su uvidjele da su počinile grešku koja će im se naplatiti na sljedećim izborima. Nadam se da su naučili lekciju“, poručuje Tomašević.

Bivši premijer Ivo Sanader uhićen u Austriji pa izručen Hrvatskoj
Bivši premijer Ivo Sanader uhićen u Austriji pa izručen HrvatskojFoto: AP

Sociolog Lalić misli kako se buduća vlast, kakva god ona bila nakon skorih izbora, mora zabrinuti i bojati prosvjednika. „Grčka, Libija, Tunis … Tko je to mogao predvidjeti? U sljedećem razdoblju možemo očekivati prosvjede koji neće biti tako lako izdrživi kao dosadašnji“, priča profesor Lalić i otvoreno kaže da očekuje pobjedu ljevice na izborima u prosincu, a tada će, kaže, uslijediti novo razočaranje građana vlašću. Mišljenje temelji na projekcijama prema kojima ni nova vlast neće imati legitimitet jer pobjedu neće zasnovati na velikom izlasku građana na izbore.

Žestoki prosvjedi tek slijede

Iseljeni Hrvati u Berlinu prosvjeduju protiv haške presude hrvatskim generalima
Iseljeni Hrvati u Berlinu prosvjeduju protiv haške presude hrvatskim generalimaFoto: DW

„Tek će se onda intenzivirati prosvjedi. Samo će tada oni biti drugačiji. Očekujem veće prosvjede branitelja, seljaka i desnih skupina. Prisjetimo se i Španjolske u kojoj protiv premijera Zapatera prosvjeduju one skupine koje bi mu trebale davati najveću potporu, a to su urbani mladi“, navodi profesor Lalić koji predviđa scenarij prema kojem nova vlast neće zadovoljiti potrebe i stremljenja upravo mladih i drugih gubitnika tranzicije. „Taj će čir vrlo brzo nabubriti i puknuti. Žestoki i veliki prosvjedi tek slijede. Vlast Jadranke Kosor je uz pomoć medija, koristeći pasivnost drugih političkih aktera, utrnula nezadovoljstvo. Ono će ponovno buknuti, pogotovo zbog ogromne nezaposlenosti među mladima“,  navodi Lalić i dodaje da se mlade ne može zadovoljiti s tim što se poneki korumpirani političari nalaze iza rešetaka ili time da je Hrvatska pred ulaskom u Europsku uniju.

„Mladima to nije najvažnije. Oni to ne mogu jesti. Za pola godine ili godinu dana očekujem razbuktavanje prosvjeda, a nova vlast neće biti  sposobna odgovoriti na izazove. Opozicijska „kukuriku koalicija“ danas ne raspravlja o istinskim teškoćama ljudi, već o raspodjeli funkcija. Svijet politike se u Hrvatskoj odvojio od života“, zaključuje sociolog Lalić.

Autor: Siniša Bogdanić, Zagreb
Odg. urednik: Anto Janković