"Hrvatska nije zrela za podnijeti ovoliki uspjeh"

Bilo je to dosad najopsežnije međunarodno predstavljanje hrvatske umjetnosti riječi, ali i nacionalne kulture uopće. Promotivni iskorak Hrvatske kao zemlje-partnera ovogodišnjeg Lajpciškog sajma knjiga medijskom je zapaženošću te reakcijama struke i posjetitelja nadišao sva očekivanja organizatora. Njime su okrunjena višegodišnja nastojanja da se na njemačkom govornom području bitno osnaži percepcija hrvatskih autora.

I dok je u zadnjih 150 godina na njemačkom objavljeno tek 90 djela hrvatske beletristike, samo je uoči ovog sajma tiskano četrdesetak novih prijevoda. Isto toliko hrvatskih pisaca – među njima Slavenka Drakulić, Miro Gavran, Irena Vrkljan, Edo Popović, Ivana Sajko i brojni drugi – proteklih se dana u sklopu popratnog festivala "Leipzig čita" intenzivno družilo s njemačkom publikom. Održano je ukupno više od 60 literarnih susreta.

Iznenađeni reakcijama čitalačke publike

"Naravno da smo time oduševili sajam i medije, da smo bili zapaženi, ali i sebi napravili mnogo problema u organizaciji. A naročito smo se bojali da kod tako velikog broja nastupa neće biti publike. No, sva naša čitanja – čak i ona koja su se odvijala paralelno, katkad i tri odjednom – su bila puna, što nas je najviše iznenadilo", ističu koordinatori hrvatskog nastupa, književna znanstvenica i prevoditeljica Alida Bremer i madžarski književnik György Dalos.

Zanimanje publike ni među izdavačima nije prošlo nezapaženo. Najveći je i najprofiliraniji nakladnik hrvatskih autora na njemačkom govornom području, austrijski Wieser-Verlag, već prvog dana sajma izrazio spremnost na objavljivanje daljnjih dvadesetak naslova. "Samo sustavnim radom i politikom prijevoda 'korak po korak' može doći do stvaranja javnog mnijenja i uklapanja tih autora s njihovim svjetonazorom, jezičnom poetikom i slikama u zapadnoeuropski i njemački književni život. Tog golemog bogatstva se ne odričemo i na njemu ćemo i dalje raditi", obećaje šef Lojze Wieser osobno.

Pobuđeno zanimanje velikih nakladnika

U Njemačkoj, gdje su djela hrvatskih pisaca – osobito suvremenih – dosad izlazila uglavnom u nakladi manjih, neovisnih izadavača s ponudama se javljaju velike kuće, među njima Hanser i DTV. Alida Bremer se veseli: "Ono što se trenutno ipak najviše traži jest stvarnosna proza koja je reagirala na ratnu i poslijeratnu zbilju. Mi na tom polju imamo sve spektre koji se mogu zamisliti: bilo dramski, poetski, lirski, kratkim pričama ili romanima, na tu se stvarnost u Hrvatskoj reagiralo na tisuće načina." Time se tumači i tržišni uspjeh što ga svojim nagrađenim romanom "Elijahova stolica" od izlaska u Njemačkoj krajem veljače polučuje mladi Igor Štiks.

No, osoba koja je najzaslužnija što se hrvatska književnost ove godine našla u središtu Lajpciškog sajma dovoljno je (samo)kritična da bi diferencirano sudila o tom nastupu: "Tu bi trebalo puno, puno više uraditi s hrvatske strane da se održi ne ovakav bljesak, nego kontinuitet. Nemoguće je da ovakve prezentacije budu vezane isključivo za moju osobu ili za još par ljudi koji su radili oko mene. Potrebna je struktura u Hrvatskoj za koju ima potencijala, samo što ona još ne postoji. Ima potencijala, ali ima i puno unutarnjih igara, borbi, kombinacija, neznanja, nedostatka profesionalnosti zbog čega još nije došlo do toga da se nastupi na sajmovima u inozemstvu stvarno strukturiraju na profesionalan način."

Pesimističan i zabrinut pogled u budućnost

Bremer time aludira na razmirice između Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih pisaca i hrvatskog ogranka PEN-a. S druge strane izričito hvali doprinos Ministarstva kulture ovoj književnoj smotri, ali pesimistično gleda u budućnost: "Što će ostati od svega toga? Već bismo za Frankfurtski sajam knjiga morali prirediti nešto pametno. Na žalost, ne vidim hrvatske strukture koje bi znale da već sada moramo početi s radom da bismo Frankfurt dočekali spremni. To je ono što me brine i boli. To je hrvatska strana. Njemačka je strana reagirala na način koji nas je sve iznenadio i svi smo zahvalni zbog toga."

Toga kao da su svjesni i hrvatski autori, sudionici ovogodišnjeg predstavljanja nacionalne književnosti u Leipzigu. Roman Simić: "Ja mislim da je ovaj hrvatski nastup uspjeh. Prisutni smo, nekako smo se pojavili. A sve ono drugo tek sada se treba dogoditi. Kvantni skok je napravljen već samim izlaskom prijevoda, ali je još nužno kumulativno djelovanje kako bi sve odjeknulo kako treba." Nedjeljko Fabrio: "Dobro je, ali moglo bi biti još puno bolje po izboru i po grupaciji autora od kojih nekih, na žalost, ovdje nema. O svemu tome treba razgovarati. Ja jesam za ovakvo, ali i za cjelovitije predstavljanje hrvatske književnosti, nego što je to ovdje slučaj."

"Knjige se tu ne vide, tu se autori ne vide"

Olja Savičević: "Profesionalno i opušteno. Sudeći po tome koliko mi je ljudi prišlo s mojom knjigom tražeći posvetu, ili koliko mi se novinara obratilo, a vidim i drugim kolegama, mislim da smo napravili dobar posao." Jakša Fiamengo: "Na ovom sajmu se osjeća i to da od šume ne vidimo drvo. Knjige se tu ne vide, tu se autori ne vide. Koliko će to ostaviti traga kod čitatelja na ovom sajmu i u Njemačkoj, to ja ne znam. Vjerojatno ne velikog, jer se mi ipak vodimo pod nazivnikom male kulture."

Marica Bodrožić: "Važno je da njemačko tržište knjiga doživi reprizu kao podsjetnik na ovakav događaj kako imena ne bi pala u zaborav, a želja mi je i da se nastavi s dobrim, solidnim prijevodima." Učinak nastupa Hrvatske kao zemlje-partnera ovogodišnjeg Lajpciškog sajma knjiga na kraju možda ipak najbolje sažimaju riječi "pokretačkog duha" tog golemog projekta Alide Bremer: "Ono što smo mogli pogurati, pogurali smo, a mislim da je toga bilo jako puno. Jedino što se bojim da u Hrvatskoj situacija nije zrela za podnijeti ovoliki uspjeh."