Hrvatska pravoslavna crkva: DA ili NE?

Episkop dalmatinski Fotije obratio se pismom predsjedniku Republike Ivi Josipoviću kako bi on svojim predsjedničkim autoritetom zaustavio najavljenu registraciju Hrvatske pravoslavne crkve, jer smatra kako se ne radi ni o kakvoj vjerski tolerantnoj instituciji, što tvrde inicijatori, nego o nečemu što ne bi bilo od koristi ni Hrvatskoj ni njezinim građanima. Čak štoviše, dalmatinski episkop uvjeren je kako bi to udruženja moglo pridonijeti ponovnoj eskalaciji rasnih teorija i vjerske netrpeljivosti.

"Riječ je o jednom zlokobnom udruženju, koje u svom temeljnom programu ima negaciju drugoga - trenutačno Srba i Srpske pravoslavne crkve", smatra episkop Fotije. Pojašnjavajući svoja stajališta navodi da se osnivački program Hrvatske pravoslavne zajednice poziva na "utemeljenje i povijesno izvorište u Pavelićevoj NDH", budući da je upravo u NDH 1942. "formirana tzv. Hrvatska pravoslavna crkva, s ciljem potpunog uništenja i zatiranja Srba i Srpske pravoslavne crkve na prostorima Hrvatske".

„Ustaški revizionizam…“

Zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća, krovne udruge Srba u Hrvatskoj, Saša Milošević također se protivi ideji obnove Hrvatske pravoslavne crkve jer, kako ističe, radi se o čistom ustaškom revizionizmu koji je i zakonski utuživ. Na web stranici Hrvatska pravoslavna zajednica nalazi se, naime, karta Hrvatske iz doba NDH, dakle zajedno s Bosnom i Hercegovinom te dijelovima Srbije, a i govori se o oduzimanju imovine Srpske pravoslavne crkve. Uz sve to, poručuje se onima koji ne prihvaćaju obnovu Hrvatske pravoslavne crkve da u tom slučaju napuste Hrvatsku.„Jasno je da se tu ne radi ni o vjeri, no i vjernicima ni o kršćanstvu. Oni zapravo prizivaju zlo i mržnju.“, ističe Milošević.

I dok se predstavnici pravoslavnih Srba te srpskih udruga nadaju kako se zbog proustaškog karaktera udruga Hrvatska pravoslavna zajednica neće moći registrirati, inicijatori – tajnik Ivo Matanović i iguman Jelisej, koji dolazi iz Crne Gore, ponavljaju kako oni tek poštuju želju pravoslavnih vjernika, koji se ne osjećaju Srbima, za osnivanjem svoje nacionalne Crkve. Kao ključni argument za osnivanje Hrvatske pravoslavne zajednice inicijatori navode nespojivost hrvatskog suvereniteta s činjenicom da ingerenciju nad pravoslavcima u Hrvatskoj ima neka druga država. Tajnik inicijativnog odbora Ivo Matanović tome dodaje - „Mi ne želimo biti priljepak ničiji, mi smo ono što jesmo, mi smo pravoslavci, mi smo Hrvati. Onda ćemo i svoje duhovne potrebe obavljati u našoj crkvi.“

Matanović i iguman Jelisej najavljuju kako će pravoslavne vjernike vratiti u ispražnjene crkve, a episkop Fotije poručuje vjernicima

da se ne boje i ne primaju te lažne pastire i propovjednike, već da čuvaju svoju svetu Pravoslavnu crkvu i svoju vjeru, svoju krsnu slavu i svoje dalmatinske svetinje.

Što je potrebno za registraciju?

Uz tri najveće konfesije u Hrvatskoj su registirane i manje crkvene zajednice, kao i brojne sekte, sljedbe i vjerski pokreti. Za registraciju neke crkvene zajednice potrebno je da ona djeluje najmanje pet godina te da ima registriranih 500 članova. Iguman Jelisej tvrdi kako za njihovu sljedbu ima već 430 registriranih osoba, a inicijatori su uvjereni kako se za godinu dana uspjeti obnoviti Hrvatsku pravoslavnu crkvu, „koja je već postojala“. Nadaju kako će Hrvatska pravoslavna crkva biti proglašena primarnom i glavnom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj.

Valja reći i kako šira javnost ne pokazuje neki veći interes za cijelu tu priču. Možda i zato jer je Matanović poznat po više svojih neoustaških inicijativa, na koje nitko nije i ne želi reagirati, već ga se tretira kao redikula bez ikakve društvene težine.

Autorica: Gordana Simonović, Zagreb

Odg. ur.: S. Matić