Hrvatska, Turska i Europski Ustav

Ako na sastanku šefova država i vlada sredinom ovog mjeseca u Bruxellesu ne dođe do usvajanja Europskog ustava posljedice će biti negativne ne samo za sve članice Unije već i za sve one zemlje koje namjeravaju postati članicama, dakle i za Hrvatsku.

Zašto? Zato što su priroda i sastav Unije mnogo složeniji nego što je to bio slučaj u prošlosti. Danas imamo 25 članica uskoro 28 ili 30.

Stoga Ustav i ideja imati Sporazum o Europskom ustavu još uvijek znači spojiti sve europske ugovore i sažeti ih u samo jedan blok i jedan Sporazum. To znači pojednostavniti Ugovor odnosno Sporazum. Mnogo je jednostavnije za europske građane pozvati se na jedan jedini Sporazum o Europskom ustavu – dakle to je što se tiče birkratskog dijela.

Na praktičnom dijelu – zbog složenosti Ustava – model EU-a je jedinstven u svijetu. Europska Unija ne može se usporediti s ničim postojećim, niti sa SAD-om, pa se stoga Europa moramo odlučiti kako dalje.

Trenutni nacrt Ustava kojeg je predstavio Konvent kojeg su sačinjavali predstavnici starih i novih članica - rezultat je kompromisa. Danas u modernom i globaliziranom svijetu Unija mora učiniti korak dalje i suočiti se s novim izazovima na svim područjima. Europska Unija već je napredovala primjerice na području unutarnjeg tržišta, većina članica ima zajedničku valutu, ali nedostaju još uvijek bolji instrumenti za gospodarstvo i zajedničku vanjsku i obrambenu politiku.

Sporazum o Europskom ustavu je jedini način ići dalje. Jer bez ustava došlo bi do stvaranja loše i negativne atmosfere u EU, slično onome što se dogodilo u prosincu prošle godine nakon neuspjeha i nepostizanja dogovora oko Ustava.

Ako se članice Unije ne dogovore oko Ustava – stvari će biti blokirane – posebice sada, u vrlo kritičnom trenutku, neprosredno nakon najvećeg prošiernja – a upravo proširenje je dalo pozitivan polet i poticaj i bilo bi šteta da se to propusti.

Dakle, ako ne postoje mehanizmi za dalje, postoji opasnost da se izgubi ono što je upravo postignuto – proširenje Europske Unije.

Oko Hrvatske – Hrvatska želi postati kandidatom i članicom, ali ako u EU postoje veliki problemi, ako nema Ustava – tada članstvo Hrvatske u EU ostaje samo san, jer ako EU ne može osigurati Hrvatskoj bolji život, tada Hrvatske i ostale zemlje koje žele postati članicama gube svoj san. Postavlja se pitanje ako se EU ne dogovori oko Ustava, zašto bi Hrvatska postala članicom Unije?

Za sada nema nikakvih pokazatelja da bi Hrvatska u paketu s Turskom bilo započela pregovori, a kamoli u EU. Do sada smo u povijesti imali samo jedan slučaj proširenja za jednu zemlju – to je bila Grčka. To pokazuje da se EU nerado proširuje za samo jednu zemlju.

Ipak, povjerenik Europske komisije za proširenje Günter Verheugen prije nekoliko dana izjavio je u Ljubljani kako se više neće stvarati skupine zemalja koje će pregovarati s Unijom, već će se ići na individualne pregovore.

“Hrvatska neće dobiti “turski status” u vezi s pregovora, već će postati službena kandidatkinja za članstvo”, kazao je Verheugen.

Ideja oko Turske je zapravo mit. Postoje toliko različita mišljenja da je teško prognozirati kakva će biti budućnost Turske. Treba stoga pričekati do kraja godine što će biti s tom zemljom između i na dva kontinenta - Turskom. Da li će ona dobiti od Unije jasno “da” za početak pregovora o članstvu ili vrlo jasno “ne”. Francuska je primjerice odlučna protiv članstva Turske u EU.

Hrvatska pak ima potpuno drukčiju povijest od Turske. Zbog nejasne situacije oko Turske Hrvatska ne bi smjela imati nikakve negativne posljedice, jer EU oko Hrvatske ima vrlo jasno i pozitivno mišljenje. Tvrdim da nema indikacija da se povežu slučajevi Hrvatske i Turske. Verheugenove riječi kako više neće biti pregovora o članstvu sa skupinom zemalja jasan je znak ne samo Hrvatskoj, već se njegova poruka može se shvatiti i za Bugarsku i Rumunjsku, ukoliko Rumunjska ne uspije ispuniti sve uvjete i ispregovarati sva poglavlja za članstvo Bugarska odlazi sama u punopravno članstvo, a Rumunjska ide na popravni.

Realnije je da se Hrvatska pridruži ili približi Bugarskoj i Rumunjskoj nego da se nađe u istom “košu” s Turskom.

Jer, stanje u Turskoj može se promijeniti preko noći dolaskom na vlast anti-europskih snaga, dok za razliku od Turske u Hrvatskoj vlada konsensus gotovo svih stranaka i više od 70% pučanstva za članstvo u EU.

Zaključno mogu kazati da će Hrvatska biti ili u skupini sa Rumunjskom i/ili Bugarskom ili čak sama nego zajedno s Turskom, jer je - kao što rekoh - Turska vrlo nestabilna. Na koncu ako Turska ne dobije odluku o početku pregovora ona će joj se ponuditi nekakva vrst vrlo tijesnog partnerstva s EU.

No ipak, pričekajmo kraj godine i konačnu odluku Europske Unije o Turskoj, te summit u lipnju kada će Hrvatska – kako govoto svi u Bruxellesu očekuju - postati kandidat za članstvo, a možda dobiti i datum početka pregovora.