1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

HSS na prekretnici

Gordana Simonović21. prosinca 2005

Odlazak Zlatka Tomčića s mjesta predsjednika Hrvatske seljačke stranke, nakon 11 godina neprikosnovenog vladanja, nije nikoga iznenadio. Možda je jedino bilo iznenađujuća premoć Josipa Friščića u dobivanju predsjedničkog mandata. Jer, čak 75 posto izaslanika podržalo je njegov izbor, odnosno Tomčićev odlazak.

https://p.dw.com/p/9ZEv

Što je razlog tom nezadovoljstvu? Razloga je, naravno, više. No, onaj presudni je relatvno loš izborni rezultat HSS-a na lokalnim izborima, koji je uslijedio nekoliko mjeseci nakon što je koalicija, u kojoj je participirao i HSS, izgubila na parlamentarnim izborima. Svađe, koje su tada krenule u stranci, kulminirale su odlukom većine zastupnika u Saboru da Zlatko Tomčić ne bude više predsjednik Kluba zastupnika. Prethodno se nekoliko utjecajnih stranačkih ljudi, među kojima i neki bivši ministri poput Željka Peceka i Božidara Pankretića, otvoreno usprotivilo stilu i načinu Tomčićevog vođenja stranke a zamjerili su mu i što se okružio ljudima koji, po njihovom mišljenju, zanemaruju nezadovoljstvo članova i birača HSS-a. Tomčić je sve njihove kritike odbijao kao neargumentirane, a pobunu saborskih zastupnika odbacio kao pokušaj tihog puča u stranci: "Ja tu odluku prihvaćam u svakom slučaju. Međutim, ona naprosto ne može biti realizirana dok odluku ne donese predsjedništvo stranke. Dakle, ne radi se o tome da sam se predomislio. Radi se, naprosto, o činjenici da se pravila igre i poslovnici moraju poštivati."

HSS: «Trgovačka stranka»

HSS se još za vrijeme koalicijske vlade, predvođene premijerom Ivicom Račanom, prozivalo zbog stalnih izazivanja svađa i trgovanja unosnim funkcijama. Priskribilo im je to epitet "trgovačke stranke", ali i nejasan odnos s koalicijskim partnerima nakon lokalnim izborima. SDP, primjerice, nije krio začuđenost, pa i bijes zbog nekih HSS-ovih koalicija. Račan je javno tražio odgovore: "Mi razumijemo naše kolege u HSS-u i njihovu želju da što je više moguće i gdje je moguće formiraju, učestvuju u koalicijskoj vladi. I ne želimo u tome biti prepreka. Mi naprosto tražimo da i u tim županijama znademo, prilikom konstituiranja vlasti, što to treba podržati, koju koaliciju, koje ljude."

Ni SDP ni ostale članice bivše vladajuće koalicije tada nisu dobili jasne odgovore ali je, barem što se tiče suradnje na lokalnoj razini, Josip Friščić kao novi predsjednik HSS-a otklonio sve dvojbe: "Lokalne jedinice su tek konstituirane i ne mislimo mijenjati partnera."

HSS i dalje spreman za koaliranje

No, Friščić za moguće koalicije na nacionalnoj razini nije nikome zatvorio vrata. A upravo je to glavno pitanje koje se postavlja o novom smjeru HSS-a: hoće li se držati dosadašnjih prokušanih saveznika ili će se, kako je kazao glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak, okrenuti se i prema prirodnim saveznicima kakav je HDZ. Friščić je zasad vješto izbjegao jasnije očitovanje: "Kad je riječ o savezništvu u Saboru, mi smo zapravo oporba. Ali oporba u Saboru nije ujedinjena. Do novih je izbora još dvije godine. Najprije je na redu konsolidacija stranke a tek onda, ovisno o programima, traženje partnera."

Pred Friščićem, 56-godišnjim koprivničko-križevačkim županom velik je posao. Ne samo konsolidacija stranke nego i osvajanje 10 do 15 posto biračkog tijela. HSS sada, po svim anketama, uživa potporu tek 5 posto građana. Na tom putu Friščić će morati paziti da ne produbi raskol u stranci i ne ponovi Tomčićeve greške. Neki će reći da se Tomčiću, osim lošeg kadroviranja, o glavu obilo preveliko kalkuliranje, odnosno nejasan odnos HSS prema SDP i HDZ-u.

No neki u Tomčićevoj smjeni vide i zamor materijala cijele hrvatske političke scene, napose dugovječnim političkim vođama. Je li Tomčićev odlazak jasna poruka i njima? Građani u anketama kao jedan od glavnih zahtjeva iznose potrebu za kadrovskim promjenama u stranakama. Do njih, međutim, ne dolazi mirnim putem nego tek nakon žestokih međustranačkih obračuna u kojima se ne biraju sredstva. Građani to tek vide kao obračun za materijalni probitak političara, a na kao načelnu borbu za bolji život svih, a ne samo njih.