I što sad, gospodine Draghi?

Prije dvije godine je šef Europske središnje banke (ESB) jednom rečenicom spasio zajedničku valutu Europske unije. Pred međunarodnim investitorima je na jednom sastanku u Londonu rekao: "ESB će učiniti sve što bude potrebno da bi euro ojačao." Time ne samo da je zatvorio krug špekulacija o raspadu monetarne unije, već je i većinu prezaduženih zemalja oslobodio pritiska obveze provođenja velikih strukturnih reformi.

Problemi s Francuskom i Italijom

Shodno tome je francuski predsjednik Francois Hollande sebi dozvolio nedosljednu politiku s cik-cak-kursom pa je danas na žalost i dalje tamo gdje je bio prije dvije godine. A u Italiji već treći premijer u dvije godine pokušava europskim partnerima zamagliti oči kozmetičkim reformicama. Zbog krize u ova dva velika i važna gospodarstva gospodarski stagnira čitava eurozona.

Istovremeno stopa inflacije stalno pada - u zadnje je vrijeme iznosila tek 0,3 posto - čime se eurozona sve više udaljava od željenog cilja, stope inflacije nešto manje od dva posto. S ozbirom na sve to, raste strah od deflacije, začaranog kruga općeg pada cijena, smanjenja investicija i slabljenja gospodarstva. Zato su sada svi pogledi uprti u Draghija i ono što će "Super Mario" reći ovoga četvrtka (4.9.), nakon mjesečnog zasjedanja Vijeća Europske središnje banke.

Smanjiti kamate ili kupovati obveznice?

Dodatno zatezanje kamatnih stopa je zapravo nemoguće. Početkom lipnja Europska središnja banka je referentnu kamatnu stopu već spustila na rekordno nisku razinu od 0,15 posto čime je "ispucala" svu svoju monetarno-političku municiju.

Postoji još jedan način na da ESB "stvori" novac - recimo kupovanjem državnih obveznica. Sjedinjene Američke Države su već pokazale kako to ide i pronašle za to lijepo ime QE (Quantitative Easing). Zahvaljujući svježe tiskanom novcu poduzetnici su mogli ući u nove investicije i tako pogurnuti čitavu privredu.

U eurozoni to, međutim, nije baš tako lako izvodivo jer su tu na financijskom tržištu obveznice 18 suverenih država članica Unije. Koje bi ESB trebao kupiti? Ako bi se to radilo proporcionalno veličini, čuvari eura morali bi kupiti najviše njemačkih obveznica. Ali to nema nikakvog smisla, jer njemačko gospodarstvo slovi kao stabilno i podrška ESB-a mu ne treba. S druge strane, ako se ESB odluči samo za kupovinu obveznica zemalja čije je gospodarstvo u krizi, kao što je to bio slučaj u prošlosti, to će previše ličiti na financiranje država, koje je prema statutu ESB-a zabranjeno i prije svega u Njemačkoj nailazi na veliki otpor.

Kako će Draghi ponovno rasplamsati vatru?

I s kupovinom obveznica određenih tvrtki bi bilo isto. Ima dovoljno zainteresiranih kupaca za obveznice nekog solidnog njemačkog koncerna. Za razliku od toga, interesenata za srednje velika poduzeća iz Italije ima malo. Ako bi ESB intervenirao, obveznice bi se brzo razgrabile. Ali to bi opet bilo prilično očito kršenje pravila o tržišnom natjecanju. Zato u fokusu ESB-a nisu obveznice pojedinih poduzeća, nego ozloglašeni kreditni fondovi i sporne hipotekarne obveznice (Asset-backed Securities. skr. ABS). Oni su na loš glas došli zbog netransparentnosti rizika i bili su jedan od razloga izbijanja ekonomske krize. Nakon toga se tržište za ABS u Europi ugasilo.

Izgleda, međutim, da ga Mario Draghi sada ponovno želi oživjeti. Tu mogućnost je prije nekoliko dana razmatrao s predstavnicima američke investicijske tvrtke Blackrock. Ta tvrtka bi trebala pomoći ESB-u u konstrukciji i uvođenju programa ABS-a, priopćeno je iz Frankfurta. Pripreme za to će potrajati pa se ne očekuje da će Draghi već ovoga četvrtka otkriti detalje programa, nego da će vjerojatno izraziti načelnu spremnost za njega, a s kupovinom početi tek kasnije.

Ono što je već odlučeno je da će banke u eurozoni ponovno biti opskrbljene velikim svotama novca. Već ovoga mjeseca će dobiti prvu od dvije rate koje će ukupno iznositi 400 milijardi eura. Banke bi ih trebale u obliku kredita proslijediti dalje poduzećima. Dugoročnim "pozajmicama" bankama ESB je već krajem 2011. i početkom 2012. pokušao povećati njihovu likvidnost s obzirom da si one međusobno više nisu vjerovale, pa ni posuđivale novac.

Euro je sve slabiji - pa što?

Dok stručnjaci raspravljaju o djelotvornosti i nuspojavama europske monetarne politike, neke su članice eurozone oduševljene jednom sporednom posljedicom: slabljenjem eura u odnosu na dolar. To pojeftinjuje robu iz eurozone i jača konkuretnost članica eurozone. Istovremeno, slabljenje eura poskupljuje uvoz, što bi moglo "podgrijati" inflaciju. Kako Europska središnja banka očito samo razbija glavu oko toga kako što više novca "ubrizgati" u financijska tržišta, dok američki FED već povlači kočnicu, može se očekivati da će kurs pada vrijednosti eura u odnosu na dolar još neko vrijeme potrajati. Neki političari će biti vrlo zahvalni Mariju Draghiju ako šef ESB-a uspije pogurnuti europsko gospodarstvo - a da za to ne budu potrebne radikalne (i bolne) reforme.