I islam zna za šalu

„Naš prorok Muhamed se uvijek smješkao. Gotovo stalno. Osim naravno kad je bio srdit, to je druga stvar, ali inače se uvijek smješkao“, kaže Ferit Heider, hodža na interkulturnom centru za dijalog i obrazovanje u Berlinu. U pisanim dokumentima ima pedesetak takvih potvrda da se Muhamed smijao. Kod drugih religija to se ne susreće. Ali, o proroku koji se smije ne priča Kuran, nego takozvane hadite, popratne predaje iz Muhamedovog života i vremena. Heider tu podjelu smatra ispravnom – Kuran je za pitanja vjere, hadite za poratne opise života. „Smijanje koje se općenito spominje nema uvijek veze s humorom. Kuran je objava u kojoj se ne radi o humoru, nego o pitanjima vjere. Tu se nema o čemu smijati.“

Vicevi o pristašama, a ne o religiji

Sumnjičavost prema smijehu ostavila je traga i u prenesenim tekstovima. Tamo gdje je prvotno stajalo da se Prorok smijao tako da su mu se vidjeli kutnjaci, kasnije je ispravljeno u blago smješkanje. Samo se protivnicima i neprijateljima i dalje neobuzdano smije. „Može se praviti viceve o pristašama religija ili određenim pojavama. Ali, o samoj religiji i svetinjama neke religije, tu bi trebale biti postavljene granice“, smatra Heider.

Ali, smijanje ne poznaje respekt, čak ni pred svecima. A to se ne može ni zabraniti.

Ne držati se pravila kao pijan plota

Postoji jedan smjer u islamskoj tradiciji koji je taj oblik humora uzdigao u pravu umjetničku formu: to je zajednica alevita. „Sve restrikcije, pravila, zapovijedi, ljudi nikad ne mogu sto posto ispuniti. Bog zato ne može zahtijevati da ljudi žive sto posto prema propisima. Naše je poimanje da mora postojati sustav, sustav vrijednosti za ljude, a da se ne drži strogo pravila kao pijan plota“, kaže Ahmed Tana. On je član predsjedništva u Kulturnom centru anatolijskih alevita u Berlinu.

Aleviti su po vjerskim pravilima slični šijitima, ali Kuran ne smatraju obvezujućim. Oni njeguju humor koji zna biti oštar. „Mnoge priče izgledaju na prvi pogled bez respekta, ali oni to objašnjavaju kao drukčiju povezanost s vjerom i Bogom. Oni idu čak tako daleko da se označavaju ljubavnicima – Božjim ljubavnicima.“

Humor do određenih granica

„Važno je da je islam religija koja obuhvaća sva područja života. Ako se ja šalim kao musliman, znam da to pripada i u moju vjeru, tako dugo dok poštujem granice, da ih ne prelazim. Ako to činim, onda nema nikakvog razloga da se ne zabavim“, kaže Ferit Heider. Za njega je humor dopušten u određenim granicama.

Alevit Ahmed Tana zalaže se nasuprot tomu za radost smijanja i kod vjere. „Bog se smije jer se ljudi ili ono što je Bog stvorio također smiju. Ako Boga doživljavamo kao nešto što je u ljudima ili s ljudima, onda polazimo od toga da Bog i sam doživljava ljudske osjećaje, znači ako se događa nešto što je smiješno, onda se i Bog smije.“