I „pobjeda“ može biti „poraz“

„Ovim putem priopćavam s punom suverenošću Islamske republike da povodom Uskršnjih blagdana poklanjamo vojnicima slobodu i opraštamo im iako smo imalo pravo izvesti ih pred iranski sud“, kazao je Ahmadinejad. Insceniranje je bilo gotovo savršeno, i to ne samo susret s oko 200 novinara nego i sami način na koji je Iran «odigrao» igru u ovom slučaju. Islamisti, kako pretpostavljaju neki njemački mediji, očito imaju dobre savjetnike za odnose s javnošću, možda i puno bolje od vlasti u Londonu ili Washingtonu. Sjetimo li se ipak koliko se ljudi u iranskim zatvorima muči ili ih se likvidira i načina na koji Ahmadinejad zlorabi vanjskopolitičke konflikte kako bi odvratio pozornost od unutarnjepolitičkih problema jasno je kao dan da je navodni čin samilosti prema Britancima njegov veliki poraz.

Pomilovanje je očito bila želja njegovih protivnika koji su tako uspijeli donekle smanjiti opasnost koja izvana prijeti Iranu. Ahmadinejad je u Iranu pod velikim pritiskom, osobito zbog njegove katastrofalne gospodarske politike. Narodne mase koja su ga prije 18 mjeseci dovele na vlast shvatile su da on nudi samo šuplje parole, cijene rastu, kapital odlazi u inozemstvo, a raste stopa nezaposlenosti. Ahmadinejadu bi zato odgovarala eskalacija sukoba s inozemstvom. Ugledni njemački tjednik «Der Spiegel» na svom internetskom izdanju piše kako bi Ahmadinejadovo kvazi-milosrđe oko oslobađanja uhićenih Britanaca mogao biti početak njegovog kraja na čelu Islamke republike.