I Španjolci već počeli zaboravljati, što je fašizam
8. prosinca 2018
Luis Moreno Fernández je španjolski novinar i politolog svjetskog glasa: studirao je u Edinburgu, američkom Coloradu i Denveru, baš kao i na La Sapienzia u Rimu. Surađuje sa brojnim sveučilištima, a autor je gotovo 30 knjiga i preko 300 znanstvenih radova o političkim procesima Španjolske i čitave Europe.
DW: Je li ulazak ekstremno desničarske stranke kao što je Vox u parlament pokrajine Andaluzije prekretnica političke stvarnosti Španjolske?
Luis Moreno Fernández: Ne bih to nazvao prekretnicom, ali je sigurno promjena i iznenađenje. Mnogi su pretpostavljali kako će Vox dobiti jedan, dva postotka, ali 11% nitko nije očekivao. To je doista mnogo. Na kraju krajeva, Andaluzija ima isto toliko stanovnika kao čitava Švicarska, to treba imati pred očima.
Da li ekstremna desnica napreduje u čitavoj Španjolskoj?
To se treba još promatrati, ali se ne može zanijekati kako i u drugim dijelovima Španjolske desničarske stranke postaju snažnije. Lako može biti da će i na budućim regionalnim i na slijedećim saveznim izborima desničari ući i u druge parlamente, mada možda u manjem postotku nego u Andaluziji.
U mnogim drugim zemljama Europe su desničari počeli sa uspjesima mnogo ranije, na primjer Front National u Francuskoj. Zašto su Španjolci dosad bili više imuni za takve nacionalističke i ksenofobne tendencije?
To ima mnogo veze sa diktaturom Franca koja je trajala 40 godina i koja je obilježila ljude u Španjolskoj. Nakon toga je golema većina ljudi bila sretna da se nekako našao put u demokraciju i nisu željeli imati nikakvog posla sa bilo kakvim oblikom novog fašizma i nacionalizma. Glasovati za desničarsku stranku je bilo stati uz doba koje je trajalo sa Francom. No sad je i tu od te diktature prošlo već 40 godina i sve se manje povezuju te ideologije. Sve su važniji problemi koji su i u drugim zemljama pomogli uspjehu ekstremne desnice: migracija, nepovjerljivost prema Europi ili borba protiv prekida trudnoće.
U Španjolskoj je bila i zasluga konzervativne stranke Partido Popular (PP) što nije puštala nikoga „desnijeg" od sebe...
Konzervativci su u Španjolskoj doista dobivali glasove iz različitih društvenih slojeva, pokrivali su sve od centra pa do desnog ruba. Ali to se mijenja i to je razvoj sličan kao i u drugim zemljama Europe, naime da se događa fragmentacija političkog spektra. Moramo konstatirati da su i na izborima u Andaluziji mnogi nekadašnji glasači PP sada glasovali za Vox.
Koliko je uspon Voxa i krivica velikih, narodnih stranaka u Španjolskoj?
U svakom slučaju ima mnogo nezadovoljstva. Osim migracije i nezaposlenosti je u Španjolskoj mnogima i korupcija važna tema. A za korupciju se optužuje i PP, baš kao i socijaldemokrati (PSOE) koji su dosad vladali Andaluzijom. Vox je to iskoristio u svojoj izbornoj kampanji. A onda je tu i Katalonija i njena želja za neovisnošću koja je osobito u Andaluziji izazvala i žestoke reakcije. Tom protivljenju Kataloncima se jasno postavio i Vox.
Hoće li u Španjolskoj sada biti podjednako mnogo desničara i pristaša populista kao i u drugim zemljama?
Kao što smo rekli, takve desničarske stranke su u drugim zemljama i mnogo duže i mnogo uspješnije. Pogledajte Švedske demokrate koji su tamo dobili 18% na posljednjim izborima, AfD je u Njemačkoj dobio skoro 13%. Španjolska još nije tako daleko, ali posvuda trend vodi u tom smjeru. U svibnju 2019. su izbori za Europski parlament i ako se ekstremna desnica i tamo još više proširi, to bi onda doista mogla biti prekretnica.