„Il Divo“, film o talijanskim političarima
20. srpnja 2009
Il Divo, ime je filma koji nadilazi filmski portret Andreottija. Film se krajem ovoga tjedna pojavljuje u kinima nekoliko europskih zemalja, a prošle godine dobio je nagradu žirija na festivalu u Cannesu.
„Il Divo“, u prijevodu božanski, ali istodobno i grbavi, lisac i crni papa ili vječnost. Nije nedostajalo nadimaka za karakter talijanskog političara Guilija Andreottija koji slovi kao strateg premazan svim mastima, ali i kao muškarac s vrlo posebnim humorom, a evo i jednog primjera:
„Montagnelli je rekao da su De Gaspari i Andreotti bili zajedno na misi. U crkvi je De Gaspari razgovarao s Bogom, a Andreotti sa svećenikom. Jer svećenici izlaze na birališta, a Bog ne”.
Humorističko groteskni psihogram Andreottija
Talijanski redatelj Paolo Sorentino predstavio je svoj portret Andreottija vrlo pretjerano i to ne toliko kao lekciju iz talijanske moderne povijesti već kao humorističko groteski psihogram jednog usamljenog muškarca. Portret ima za cilj prikazati Andreottija kao vrlo tajanstvenu osobu, ističe redatelj Paolo Sorentino. Jedan prizor iz filma:
“26 puta sam izveden pred istražnu komisiju u 26 različita slučaja. Morao sam odgovarati satima, danima, ali svaki postupak je morao biti obustavljen, obustavljen, obustavljen”.
Film “Il Divo” pokriva u velikom krugu institucionalni i osobni univerzum Guilija Andreottija, od demokršćanske stranke, preko borbe protiv terorizma pa sve do lože slobodnih zidara “Pi Due” i nadalje do veza s Vatikanom pa i sa samom mafijom. Nikako se ne smije zaboraviti Andreottijeva najbliža suradnica, supruga Livija i dugogodišnja tajnica Enea.
“Ako počinje vrtiti svoj prsten tada to znači da se ne slaže s onim što ste kazali, a ako se vrhovi njegovih prstiju sve češće dodiruju tada možete računati da će se za pet minuta s vama pozdraviti”., primijetila je njegova supruga Livija.
Išao je preko leševa
Paolo Sorentino u svojem portretu Andreottija nadilazi dokumentarni žanr i koristi se karakteristikama trilera ili talijanskih westerna, primjerice kada Andreottijevi krug najužih prijatelja ulazi skupocjenim automobilima u centre moći i to s mnogo akcije i dinamike.
Leševi se nalaze na njegovom putu, tako bi se mogao sažeti i dio Andreottijeve karijere, no koliko je od toga istina, a što su špekulacije, to niti ovaj film, unatoč jasnim pokazateljima, na kraju ipak ne može razjasniti.
Autor: Alen Legović
Odg. ur.: N. Kreizer