Indija na Biennalu u Bonnu

Ove je godine to bila Indija i do jučer su se posjetitelji susretali i s čitavim spektorm bogate kulture ove mnogoljudne zemlje.Bila je to ujedno i prilika za suočiti se s kulturnim stereotipima koje se vezuju uz Indiju. "Složili smo doista veoma raznolik program. Tu su kazališne predstave, plesne skupine, priređene su literarne večeri, filmovi - kako igrani tako i dokumentarni. Bilo je diska i tuluma, koncerata na otvorenom. Predstavljen je i interaktivni plesni DVD. Tu je, dakle, bio zastupljen svaki umjetnički medij. Na Bienalu je bio predstavljen svaki sektor umjetnosti koji se može i zamisliti," objašnjava Elena Krüskemper iz organizacijijskog odbora te priredbe.
Jednako kao što su prikazani svi oblici umjetnosti, tako je i Bonn bio zasut šarenim prizorima i bogatim dojmovima, istraživanjima i klišejima. Tu su djeca koja su na svoj način uhvatila prizore njihova života u Kalkuti, zapadni turisti s rancima, isfrustrirani u zapadnoj civilizaciji uranjaju u egzotiku koju zapravo ne razumiju.

Most zvani Bonnbay

Naravno da je nemoguće u samo osam dana trajanja Biennala predstaviti kulturu zemlje od gotovo milijardu stanovnika, osobito kada se zna da su kultura i kulturne manifestacije Indijcima toliko važne. Claudia Kramatschek objašnjava: "Mislim da kultura tamo ima izuzetno značenje. Pri svom siromaštvu kod onog djela stanovništva koja se još uvijek bori sa nepismenošću, usmena je predaja tradicije nešto veoma važno. Pri tom mislim na pripovjedače, ali i na vizualni element poput plesa. Ples priča priču pokretima i rukama. To je još uvijek prisutno i to je nešto jedinstveno."
I tu je prikazan čitav spektar indijskih plesova i kazališnih predstava. Bilo je tu 25 manifestacija, od autentičnih i tradicionalnih - kao što je bila priredba sedme generacije lutajućih trubadura "Purna das Baul" sa sjevera Indije - pa do interaktivnog prikaza Istoka i Zapada, tradicije i suvremenosti. Prikazane su obje strane - i indijski doživljaji zapadne kulture, u predstavi "Othello: A play in black and withe" u izvedbi "Indian Shakespeare Company", na primjer, ili pak obrnuto: plesni prerformance tri člana bonnskog "Choreographische Theater Johann Kersnik" koji su i imenom djela htjeli dočarati most koji se u Bonnu ovih dana gradio između dviju kultura: Bonnbay.

Zapad također luduje za Bolywoodom

Naravno da priređene brojne literarne večeri ili predavanja nisu mogle pobuditi toliku pažnju kao koncerti i filmske večeri. I tu se osobita pažnja posvetila kako autentičnim djelima ili šarenim melodramatskim inačicama indijske svakodnevnice koje su pojmom "Bolywood" popularnost stekle i na Zapadu, baš kao i djelima zapadnjaka poput berlinskog režisera Julian Rosefeldsa "Lonely Planet or The last Laugh" koji se zabavlja prizorima tipičnog zapadnog turista i zaostatka flower-power generacije koji hodočaste Indijom. S druge strane, tu su i prizori Indije kakvu zapadni turisti nikad ne vide: izložba fotografija koje su načinila djeca prostitutki u Sonagačiju, dijelu Kalkute poznatom po noćnom životu. Te životopisne fotografije pružaju uvid u ponekad veselu, ali mnogo češće mučnu svakodnevnicu djece koja žive između takvih majki i njihovih mušterija. Izložba je nastala na poticaj UNICEF-ove zaklade za prevenciju AIDS-a. Jer i to je Indija, baš kao što su to i prizori modernih velegradova i sladunjave "bollywoodske" melodrame.