Indijske surogat-majke
15. veljače 2013
Tema surogat-majčinstva do indijske javnosti je stigla po prvi put u svibnju 2004. godine. Tada su mediji objavili priču o jednoj 47-godišnjoj baki koja je u saveznoj državi Gujarat koja je umjesto svoje vlastite kćerke rodila blizance. Ono što mnogima u Indiji do tada još nije bilo poznato je da je surogat-majčinstvo dozvoljeno i legalno još od 2002. godine. Od tada se ova praksa počela munjevito širiti. Mnoge žene su u ovom vidjele šansu za zaradu i time osiguranje budućnosti sebi i svojoj obitelji, prvenstveno djeci. U međuvremenu se surogat-majčinstvo razvilo u jednu izuzetno isplativu gospodarsku granu. Prema podacima indijskog Udruženja industrije (Confederation of Indian Industry), na ovaj način je tijekom 2012. godine zarađeno oko 1,5 milijarda eura.
U najvećem dijelu Europe surogat-majčinstvo je najstrože zabranjeno. Tako je i u Njemačkoj. Prema navodima ovdašnjeg Ministarstva vanjskih poslova, ukoliko neki par odluči u Indiji angažirati neku surogat-majku i na taj način dođe do djeteta, mora znati da to dijete nema pravo na njemačko državljanstvo. 2010. godine jedan njemački bračni par doista nije uspio za svoje blizance rođene u Indiji dobiti državljanstvo.
Samo zahvaljujući Indiji postali smo roditelji!
No, usprkos svemu, mnogi diljem svijeta koriste mogućnosti koje im se nude u Indiji. „Djeca koja se kod nas rađaju odlaze u SAD, Kanadu, Australiju, Irsku, Španjolsku, Japan, Norvešku, Švedsku, Izrael, Argentinu, Brazil i Kubu“, kaže liječnica Shivani Sachdev Gour koja zajedno sa svojim suprugom u New Delhiju vodi kliniku „Surrogacy Center India“ – kliniku specijaliziranu za surogat-majčinstvo.
Jedan od klijenata ove klinike bio je i Nathan iz Australije. „Svakog dana iznova zahvaljujemo Indiji jer samo zahvaljujući njima smo postali roditelji dječaka i djevojčice“, kaže Nathan. Nakon što je šest godina već bio u vezi sa svojim homoseksualnim partnerom, odlučili su usvojiti dijete. No, to je u Australiji izuzetno teško i komplicirano, budući da gotovo da i nema djece koju bi netko mogao usvojiti. Njihov je izbor prvo pao na surogat-majčinstvo u Australiji, no i taj put se pokazao izuzetno složenim. „Zakonski nije uopće jasno što se smije, a što ne. Primjerice, nigdje ne stoji da je to zabranjeno, no kažnjivo je platiti neku ženu da za nekoga drugog rodi dijete“, priča Nathan. Kada su saznali za mogućnosti koje im se nude u Indiji, odlučili su pomoć potražiti u ovoj zemlji. Cijeli proces je trajao dugo i na kraju ih je koštao oko 30.000 eura, no kako tvrdi Nathan – isplatilo se!
Medicinski turizam
Voditelj klinike u New Delhiju Vishal Dutt Gour kaže kako mjesečno primaju između 400 i 500 zahtjeva iz inozemstva. Otkako su otvorili kliniku, 2008. godine, ovaj je liječnik pomogao 500 surogat-majki da na svijet donesu dijete, odnosno, djecu. „Većina interesenata nam se obraća direktno preko interneta, no ima i onih koji nas kontaktiraju preko turističkih agencija specijaliziranih na tzv. medicinski turizam“, kaže Dutt Gour.
Na stranici ove klinike stoji kako njihove surogat-majke tijekom trudnoće dobivaju i smještaj „na razini hotela s pet zvjezdica, a budući roditelji tijekom boravka u Indiji na raspolaganje dobivaju i privatni automobil s vozačem, hotelski smještaj i mogućnost kupovine“. Ovakav „paket aranžman“ stoji najmanje 17.000 eura. Koliko od toga dobivaju surogat-majke, to ovisi o iskustvu same žene. „One koje pristaju na trudnoću po prvi put dobivaju samo jednu četvrtinu. No, usprkos tome je to za njih jedna velika svota novca. Statistički gledano, oko 80 posto Indijaca godišnje zaradi između 300 i 600 eura“, kaže on.
Siromaštvo i novac
Liječnici poput Vishala Dutta Goura znaju da žene na majčinstvo pristaju prvenstveno iz financijskih razloga. No, po mišljenju suradnika organizacija za humanitarnu pomoć, one to ipak ne čine potpuno dragovoljno, budući da im zbog bijede i siromaštva u kojoj žive ne preostaje ništa drugo.
Jedna od njih je i 29-godišnja Beena Devi iz savezne države Uttar Pradesh iz središta Indije. Trenutno je u sedmom mjesecu trudnoće. Njezin je suprug po zanimanju krojač i njegova mjesečna primanja jedva da pokrivaju troškove onog najpotrebnijeg, za njih dvoje i dvoje djece. Stoga je surogat-majčinstvo na koje je Beena pristala itekako dobrodošlo. Od početka trudnoće, ona prima mjesečno 12.500 rupija (oko 175 eura). Kada dijete dođe na svijet, ona će dobiti još jednu veću svotu novca, iako za sada, kako kaže ne zna točno koliko će to biti. No, već sada jako dobro zna što će učiniti s novcem – svojoj će djeci omogućiti bolji životni početak, školovanje i jednog dana neko bolje zanimanje.
Tijekom trudnoće ona zajedno s obitelji živi u blizini spomenute klinike. Pri tome je za razliku od mnogih drugih doista imala sreće. Oni naime stanuju u jednom malom stanu. Većina drugih žena tijekom trudnoće dobivaju smještaj u malim sobicama, odvojene su od obitelji i daleko od doma. „Ovakva praksa doista nije dostojna čovjeka“, kritiziraju organizacije za ljudska prava.
"Sve to činim samo zbog djece"
Žene u Indiji mogu postati surogat majke samo ako ispunjavaju određene uvjete: ne smiju biti starije od 35 godine i moraju već imati vlastitu djecu. Liječnici tvrde da je ovaj drugi preduvjet zapravo garancija da tijekom trudnoće neće biti komplikacija. No, kritičari ipak tvrde da se na ovaj način klinike samo žele osigurati da žene tijekom trudnoće neće razviti posebno duboka osjećanja za dijete zbog čega bi se nakon rođenja mogle čak i predomisliti i odlučiti zadržati dijete.
Beena Devi tvrdi kako se tako nešto njoj ne može dogoditi. „To nije moje dijete. Sigurno ću ga moći predati roditeljima. Ovo činim samo iz financijskih razloga“, kaže ona. Što se tiče para koji će dobiti dijete, ona ga je upoznala ali samo na kratko. O njima ne zna ništa osim da su bijele boje kože i da su s njom govorili engleski. „Osim thank you (hvala) ionako nisam ništa razumjela“, kaže Beena. S njima će se susresti tijekom predaje djeteta, a onda se s obitelji mora vratiti kući, u svoje selo. No, već sada kaže kako si može zamisliti da ponovno pristane na surogat-majčinstvo ukoliko joj ponestane novca. „Na koncu, sve to činim ionako samo za svoju djecu“, kaže ona.