1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Institut za novu glazbu u Darmstadtu

Aya Bach29. siječnja 2008

Darmstadt je njemački grad poznat osobito po Tehničkom sveučilištu i njegovim znanstvenim istraživanjima. Ali, jedna ustanova ima poseban međunarodni ugled: Darmštatski ljetni tečajevi nove glazbe.

https://p.dw.com/p/CzDU
Zgrada međunarodnog glazbenog instituta u Darmstadtu
Međunarodni glazbeni institut DarmstadtFoto: IMD

Dok je nakon Drugog svjetskog rata Darmstadt još skupljao snagu da pokrene život u ruševinama, gradski referent za kulturu Wolfgang Steinecke imao je neobičnu ideju. Htio je stvoriti mjesto na kojem će se sastajati mladi glazbenici i eksperimentirati. U potpuno razrušenom gradu mogli su se čuti zvukovi kao s nekog drugog planeta.

Neki su stekli svjetsku slavu

Bio je to oslobađajući početak nakon nacističkog vremena u kojem je sve bilo zabranjeno što je zvučalo neobično. Nastao je laboratorij u kojem se diskutiralo o novim idejama i novim skladbama, a među sudionicima su bili Karlheinz Stockhausen, Pierre Boulez ili Luigi Nono, koji će kasnije steći svjetsku slavu.

„Sjedili su na travi, a Stockhausen je doista dolazio u kratkim hlačama, najprije kao student, a onda i kao docent. U to vrijeme su docenti izgledali onako kako danas ne izgleda nijedan docent: uštirkano, ispeglano, u odijelu, s kravatom. Ali, jako se diskutiralo i sučeljavalo. Pa i noćima, uz puno piva i vina, do ujutro u pet.“

Luigi Nono i Karlheinz Stockhausen u mladim danima
Luigi Nono i Karlheinz Stockhausen u mladim danimaFoto: Internationales Musikinstitut Darmstadt (IMD)

Današnji voditelj ljetnih tečajeva Solf Schäfer, nije doživio to vrijeme. Ali, o koncertima i diskusijama iz toga vremena i danas se priča.

Ljetni tečajevi pročuli se diljem svijeta

Ubrzo su se iskristalizirali glavni likovi i kompozitori. Ljetni tečajevi postali su neka vrsta mjerodavne ustanove za novu glazbu. I to daleko izvan Njemačke. Darmstadt je postao mit.

„Taj mit je nastao zahvaljujući osobama: Boulezu, Stockhausenu, Nonou. Oni u biti i nisu ništa drugo dopuštali.“

Dopuštane su prije svega kompozicije koje su počivale na strogoj, često vrlo kompleksnoj organizaciji ukupnog tonskog materijala. Puno razuma, malo emocija. U najmanju ruku ako se promatra kako je glazba nastajala. Kako je na kraju zvučala, bilo je drugo pitanje. Jer, i nešto što podliježe strogom konceptu može razviti vlastitu ljepotu, vlastitu privlačnost.

„Ponekad smo se pitali zašto ne dolazi netko iz Poljske, iz Moskve, ili vrlo rijetko. Ja sam to pitanje onda postavljao onima koji su ovdje bili, a koji su rekli: u Darmstadtu se još uvijek komponira kao u 50-im i 60-im godinama. Oni još nisu bili uvidjeli da je ovdje došlo do promjena. Neki su ustrajali u svojim predrasudama, govoreći ne moraš ići tamo, samo će te pokvariti.“

I glazbu zahvatila globalizacija

Pa ipak, Darmstadt je postajao sve internacionalniji. Posljednjih godina je ovdje bilo 250 glazbenika iz 40 zemalja, gotovo trećina iz Azije. Oni ne dolaze uvijek s kompozicijama koje zvuče azijski, očito je i komponiranje zahvatila globalizacija.

Darmstadt je, istina, izgubio monopol, ali još uvijek je to radionica u kojoj se osnivaju ansambli, u kojoj kompozitori i izvođači vode iscrpljujuće diskusije. To je forum koji zbližava umjetnice s različitih kontinenata.