Integracija djece izbjeglica i migranata
18. studenoga 2005
Povodom 16-te obljetnice potpisivanja UN-ove konvencije o pravima djece organizacije migranata i izbjeglica, Njemački savez sindikata i Evangelička crkva zatražili su od nove njemačke vlade da konačno bez ograničenja provede odredbe UN-ove konvencije o dječjim pravima budući da je Njemačka jedna od potpisnica. U zajedničkom priopćenju ovih organizacija ističe se kako je nužno politički i pravno reagirati, budući da se ni u zakonu o useljavanju ne uvažava osobito pravo na zaštitu malodobnih izbjeglica.
U praksi to izgleda tako da se zbog ograničenja njemačke vlade u Njemačkoj još uvijek ne poštuju međunarodni standardi. To znači da se maloljetne osobe tretiraju kao da su odrasle. Tako se na primjer maloljetnike od 16 godina smije smjestiti u zatvor za prilisne povratnike i prisilno vratiti u zemlju podrijetla bez pratnje odrasle osobe. Osim toga za djecu - izbjeglice nije u svim saveznim zemljama propisano obvezno obrazovanje.
Lothar Krappmann, član UN-ovog odbora za prava djece u Ženevi, kritizira njemačku vladu jer si ona uzima za pravo da djecu izbjeglica tretira drugačije od njemačke djece.
«Ovakvo ograničenje je prema mišljenju brojnih pravnika vrlo upitno, budući da je Savezna Republika Njemačka u drugim člancima konvencije, čija je potpisnica, obećala da će svu djecu tretirati na isti način kao njemačku djecu. Zbog toga je naš odbor vršio snažan pritisak da se odstupi od svih ograničenja».
Hieko Kaufmamn, član predsjedništva Pro Azyla smatra da se politika prema azilantima i migrantima koja se vodi u duhu izoliranja i kriminalizacije useljenika i osoba koje traže zaštitu države, ugrožava budućnost pravne države, demokracije i ljudskih prava.
«Uspješna integracija po našem shvaćanju može značiti slijedeće: djecu tretirati kao djecu, a ne kao stance. To znači migrantima i izbjeglicama otvoriti pravno i društveno perspektivu za budućnost u ovoj zemlji, to znači izražavati poštovanje dostojanstva svakog čovjeka koji ovdje živi.»
Pitanje integrtacije u ovom 21. stoljeću poprima osobito značenje. Na to upozoravaju i najnoviji događaji u Francuskoj. Politika i javnost ne smiju to pitanje više ignorirati i moraju shvatiti da kulturna raznolikost ne predstavlja deficit, već šansu za cijelo društvo.
« S obzirom na to što se zbiva u Francuskoj, a ne samo uzimajući u obzir rezultate PISA- istraživanja – koja su pokazala kako djeca imigranata i izbjeglica općenito postižu slabije rezultate od njemačkih učenika, sociolozi i stručnjaci su najnovije nemire označili kao pobunu protiv prezira i ponižavanja».
Hanns Thoma, povjerenik za pitanja stranaca Evangeličke crkve u saveznoj zemlji Berlin-Brandenburg označio je zabranu obrazovanja djece izbjeglica kao «ljudski neprihvatljivo», budući da ta djeca kad odrastu neće biti u stanju voditi brigu o sebi. On je osim toga naglasio kako Evangelička crkva traži pravo ostanka u zemlji za izbjeglice koje u Njemačkoj žive već dulje vremena.