Irački raj za rabljene auto-dijelove

„Ovo je stroj za pravljenje novca", kaže vlasnik radionice Karhi Bakr upitan o trgovini uvezenim auto-dijelovima. 59-godišnjak iz kurdistanskog dijela Iraka govori o tome kako je biznis s dijelovima u kurdskoj metropoli Erbilu donio ogromno bogatstvo za oko 200-tinjak lokalnih obitelji. „Zarada je ogromna. Da imam partnera s kapitalom, i ja bih se uputio u Europu i skupljao dijelove", kaže Bakr.

Zasada Bakr samo ugrađuje uvezene dijelove u automobile njemačkih marki koje popravlja u svojoj radionici u dijelu Erbila koji se naziva „Car Quarter". Tijekom 17-godišnjeg boravka u Danskoj Bakr se specijalizirao za popravke Mercedesa. Ovdje u Erbilu, većina mušterija prvo pita za rabljene rezervne dijelove. Originale si ne može svatko priuštiti zato su rabljeni traženi jer su isto tako kvalitetni ali stoje upola manje. „Kineske kopije koje stoje samo četvrtinu novih originala kupuju oni koji si ne mogu priuštiti ništa drugo", kaže Bakr.

Iračani vole automobile i svatko tko si to može priuštiti posjeduje najmanje jedan. Mnoge obitelji imaju po nekoliko vozila u dvorištu. No održavanje je skupo, a mnogi nisu spremni ulagati puno u popravke. Zato su rabljeni dijelovi i tako omiljeni.

A izbor dijelova je velik. „Motori, prijenos, klima uređaji, limarija i posebno ovjes, jer su nam ceste u lošem stanju", nabraja Bakr najtraženiju robu.

Bolje od kineskih dijelova

Dijelovi dolaze u kontejnerima, no kontrole kvalitete prije toga nema. Carina samo provjerava ne nalaze li se među dijelovima i cijeli automobili", kaže Bakr. S obzirom da nema kontrole kvalitete, ugrađivanje rabljenih dijelova je često lutrija. No, kako dodaje Bakr, oni su u svakom slučaju bolji od novih kineskih.

Jedna od prodavaonica dijelova nalazi se odmah iza ugla i ovdje Umed Abdelaziz uglavnom prodaje dijelove za Toyote, jednu od najpopularnijih marki u Iraku. Jednom ili dva puta godišnje Umed odlazi u Dubai kako bi kupio dijelove uvezene iz SAD-a ili Kanade. „Izaberemo koje dijelove želimo i onda nam ih na licu mjesta skinu s automobila", kaže. Ako je cijeli automobil dobar, onda ga kupe i prepolovljenog dopremaju u Irak i ovdje skidaju dijelove. I on potvrđuje kako kupci radije ugrađuju originalne rabljene dijelove nego nove kineske. „Kvaliteta je mnogo bolja", kaže trgovac.

Dijelovi do Iraka dolaze preko dvije rute: preko Dubaija i Irana ili preko Turske odakle dolaze dijelovi iz Europe. Carine europske dijelove čine skupljima od onih iz SAD-a unatoč većoj udaljenosti.

Poticanje trgovine

Abdelaziz kaže za sebe da je samo jedan od malih dilera. „Tri četvrtine dijelova dolaze od nekoliko velikih riba koje uvoze u kontejnerima. A mi ostali kupujemo od njih", kaže Abdelaziz.

Omar Said Ahmed je jedan od tih „velikih igrača" iako se to na prvi pogled ne bi moglo reći. Said nudi kavu nakon podnevne molitve u svom skromnom uredu u „Car Quartieru". „Što mislite kolika je šansa da vaš novi Mercedes nakon totalne štete završi upravo ovdje? Ja bih rekao: gotovo 100 posto", kaže. Godišnje se na rabljenim dijelovima obrne preko 3,5 milijarde eura. Radi se naravno o procjenama jer iračka trgovina se još uvijek više-manje temelji na gotovini. Erbil je posto glavni distribucijski centar odakle dijelovi odlaze dalje u Bagdad, Mosul ili Basru.

Said svakog mjeseca uveze dva kontejnera s rezervnim dijelovima u vrijednosti od milijun dolara. Njegov profit po kontejneru iznosi oko 30.000 dolara. Prije rata s tzv. Islamskom državom, koji je blokirao iračku privredu, Ahmed je uvozio i do šest kontejnera mjesečno. Potražnja je još uvijek velika, roba se proda u kratko vrijeme. „Koji put kompletna roba odmah ide za Bagdad", kaže Ahmed.

Europska veza

Said se hvali da su njegovi dijelovi „najčišći" na tržištu. Što znači da nisu oštećeni. Sada dijelovi uglavnom dolaze iz SAD-a i Kanade nakon loših iskustava s „europskom vezom". „Nemam povjerenja u trgovce iz Europe. Koji put su mi slali motore bez elektronike što ih je činilo bezvrijednima. I oni koji su me varali su uvijek bili Kurdi", žali se Said koji kaže da je manjak kontrole i dobra zarada u ovoj branši privukla mnoge prevarante.

On sada polaže sve karte na prekoatlantsku rutu iako kontejneru treba mnogo dulje da dođe do Iraka. Drugi razlog su i pouzdaniji partneri. „Ja u SAD-u radim s Armencima muslimanske vjeroispovijesti. Nikada se nismo sreli ali imamo povjerenja jedni u druge. Koji put on u rukama ima mojih dva do tri milijuna dolara. U njega imam potpuno povjerenje", hvali Said neimenovanog armenskog trgovca.

On nije samo biznismen nego i veliki ljubitelj automobila. Sada polako ispituje teren za oldtimere. Iako iračke vlasti ne dopuštaju uvoz automobila starijih od godinu dana, kolekcionari pronalaze načina kako da dođu do traženih modela. Sada im trebaju i dijelovi.

„Mazda, Opel, BMW, 1988. do 1992. možda znate nekog tko bi radio sa mnom", kaže Said s posjetnicom u ruci. Uvijek u potrazi za dobrim „dealom".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android