Iracko stanovništvo zbog uranskog streljiva izloženo radijaciji

Znanstvenici Medicinskog centra za istrazivanje urana sa sjedistem u Kanadi i u Iraku utvrdili alarmantnu cinjenicu: irackim civilima prijeti opasnost od ostataka streljiva s osiromasenim uranom, koji Britanci i Amerikanci koriste vec godinama. Konacno, to je poznato jos i iz vojne intervencije na SR Jugoslaviju i akcije u Afganistanu. Strucnjaci su ispitali podrucje oko grada Abu Khasiba, gdje se vodila jedna od rijetkih tenkovskih bitaka i otkriveno je radioaktivno zracenje dvadesetorostruko vece od normalnog. Kod samih unistenih irackih tenkova razina radioaktivnosti bila je cak dvije i pol tisuce veca od prirodne. Na tim tenkovima uz koje Geigerovi brojaci polude danas se igraju djeca.

Prema sluzbenim podacima, ove su godine Britanci i Amerikanci u Iraku ispalili izmedju 100 i 200 tona streljiva s uranom. Medjutim anonimni izvori u Ujedinjenim narodima i u Pentagonu govore kako je rijec o desetorostruko vecim kolicinama. Ciljevi nisu bili samo na bojistima u pustinji, vec i u naseljenim podrucjima koja dosezu cak i do centra Bagdada. Streljivo s osiromasenim uranom ("depleted uranium") NATO snage koriste vise od trideset godina za borbu protiv tenkova. Zbog svoje gustoce koja je 70 posto veca od one koju ima olovo, uran streljivu daje vecu tezinu, a time i golemu probojnost. Primjerice, boca od litre napunjena uranom bila tezila bi 19 kilograma. Takvo streljivo uglavnom koriste borbeni zrakoplovi A-10, Thunderbolt, jedan od najružnijih i najsporijih borbenih aviona u službi Zracnih snaga americke vojske. Iz njihovog višecijevnog tridesetmilimetarskog topa ispaljuje se 3900 projektila u minuti, a svaki od njih tezak je i do 750 grama. Osim velike tezine, razorno uransko streljivo ima jos jednu smrtonosnu odliku: pri udaru se velik dio kineticke energije pretvara u toplinsku energiju, projektil se topi i kroz rupu u oklopu u unutrasnjost vozila ulazi goruci oblak najsitnijih uranskih i uranoksidnih cestica - od cega posada izgori do pepela. No, kao sto je dokazano, u opasnosti od uranske municije nisu samo vojnici, vec i svi oni koji se kasnije priblize olupini. Lijecnici strahuju da se uranske cestice mogu udahnuti i razgraditi u plucima i tako uci u krvotok i organe, a u tijelo supstancija moze dospijeti preko rana i tako izazvati trovanje ili rak. Vlade u Londonu i Washingtonu ne zele ni cuti za eventualnu opasnost za zdravlje zbog upotrebe streljiva s uranom, jer, kako isticu do sada nema nikakvih znanstvenih dokaza da su u Medicinskom centru za istrazivanje urana u pravu. Organizacija u svom izvjescu o Iraku navodi kako u irackom stanovnistvu jos od prvog Zaljevskog rata 1991. vlada strah od uranske municije. Pojaviose citav niz nerazjasnjenih bolesti i kronicnih zdravstvenih problema, sto se dovodi u vezu s tim streljivom, ali detaljna studija nije napravljena, jer, valja podsjetiti stanje zdravstvenoga sustava u Iraku bilo je katastrofalno.