Iran: sankcije i moguće posljedice

“Iran vjeruje da zapadu nedostaje hrabrosti za uvođenje sankcija, pa stoga iranske vlasti upozoravaju kako bi u slučaju podizanja sankcija u svijetu porasla cijena nafte a istodobno se urušila tržišta vrijednosnih papira i dionica”, smatra politolog Ali Ansari sa škotskog sveučilišta St. Andrews uz dodatak “kako je iransko gospodarstvo ranjivo na srednji i duži vremenski rok”.

Iran je doduše četvrti izvoznik nafte u svijetu, ali posjeduje mali broj rafinerija. Stoga 40-50% vlastitih potreba goriva mora uvoziti, a to je 60-70 milijuna litara dnevno. Cijena goriva uvelike je subvencionirana i trenutno stoji 9 centi po litri. Prema tome, blokada uvoza goriva – ukoliko je ona uopće izvediva – najprije bi rezultirala u naglom porastu cijena benzina u Iranu, što bi povećalo i cijene ostalim proizvodima u zemlji. Rezultat bi mogli biti javni prosvjedi – a pitanje glasi, protiv koga bi se oni usmjerlil: protiv zapada koji je uveo sankcije ili protiv režima u vlastitoj zemlji koji je provocirao uvođenje sankcija zbog svog nuklearnog programa.

Među ekonomistima Iran se smatra neobično ovisnom zemljom o stranom financiranju. Iranske banke ne mogu pratiti veliki rast prije svega u automobilskoj industriji i brodogradnji. Zbog toga su poduzeća na tom prodručju uvelike ovisna o kreditima europskih banaka. Primjerice švicarski UBS prošloga je tjedna najavio prekid svojih poslova u Iranu uz obrazloženje kako se u zemlji širi “neatraktivna poslovna klima”. Crédit Suisse pak navodi kako ubuduće iranskim klijentima neće davati nove kredite.

Ostale europske banke mogle bi reagirati na isti način, posebice ako bi Europska Unija sama uvela financijske sankcije, a što bi bilo vjerjatno nakon vjerojatnog neuspjeha kaznenih mjera u Vijeću sigurnosti UN-a. Embargo na izvoz rezervnih djelova posebno bi pogodio iransku automobilsku industriju kao i na desetke tisuća radnih mjesta. Otvoreno je pitanje i ovdje, protiv koga bi se usmjerili prosvjedi iranskog stanvništva.