Iskustvo "Otpora" - srbijanski izvozni šlager

Višetjedni prosvjedi u Ukrajini koji su na kraju doveli do toga da se zbog očitih dokaza o manipulacijama ponovi drugi krug predsjedničkih izbora svoju su generalnu probu imali još u travnju ove godine, na zapadu zemlje, u gradu Mukačeve. Tamošnji izbori za gradonačelnika bili su ogledni primjer krivotvorenja izbora u kombinaciji sa zastrašivanjem i nasiljem: skinheadsi su pretukli strane promatrače, a policija je prave izborne kutije zamijenila s onima u kojima su bili unaprijed pripremljeni rezultati. No uslijedili su prosvjedi i oporbeni je kandidat proglašen pobjednikom. Zanimljivost u svemu jest da je prosvjede u Mukačevu organizirala skupina ”Pora” – što u prijevodu znači ”Vrijeme je” - koju su pak za demonstracije obučili aktivisti”Otpora” pokreta koji je vodio glavnu riječ prilikom svrgavanja Slobodana Miloševića u Beogradu. "Pora” je nakon Mukačeva odigrala ključnu ulogu i u Kijevu, što potvrđuje i ova aktivistica te ukrajinske skupine: ”Sliku iz Mukačeve smo povećali i primjenili ju na cijelu zemlju.”

To što je metoda bila uspješna valja zahvaliti dobrim pripremama, gdje su važnu ulogu odigrali iskusni pomagači i instruktori, a oni su došli iz Srbije. Uspjeh prilikom svrgavanja Slobodana Miloševića članove Otpora je pretvorio u tražene instruktore, a oni su, kako kaže aktivistica Pore, prenijeli im sve što znaju. A to nije bilo samo organiziranje uličnih prosvjeda, nego i skupina za promatranje izbora, motivacija birača, pa i sama predizborna kampanja. Održavali su tečajeve s kojih su sudionici kasnije i sami postajali treneri, tako da je na desetke kružoka doznalo za iskušane metode nenasilnog prosvjeda. Siniša Šikman, jedan od najiskusnijih u Otporu naglašava da su srpska iskustva morala biti prilagođena specifičnim uvjetima u Ukrajini – no ipak: ”Moram reći da su Ukrajinci, ti mladi ljudi s kojima smo radili jednako tako kreativni, obrazovani i veseli kao što su bili i Srbi za vrijeme prosvjeda protiv Miloševića, dakle slobodoumni, željni znanja i željni promjena."

Instruktori Otpora bili su i u Gruziji, kada je oprba prošle godine prisilila Eduarda Ševarnadzea na ostavku. Bili su aktivni i u Bosni te u Turskoj, a sada se nalaze i u Bjelorusiji. Nisu se specijalizirali samo na revolucionarna svrgavanja – također su aktivni i u zapadnim zemljama kao instruktori različitim ekološkim skupinama, tako da su postali pojam i na Zapadu: ”Mnogi novinari iz različitih zemalja kažu da je otpor riječ koja se ne prevodi, možda čak i jedina srpska riječ u svijetu."

Nakon političkih promjena u Srbiji, instruktori Otpora su u Beogradu osnovali ”Centar za nenasilni otpor”, gdje se mogu javiti potencijalne mušterije, a riječ mušterija uopće nije pogrešna, jer Otporaši rade na profesionalnoj osnovi i za svoju djelatnost dobijaju honorar.

Otporaš za ulazak u Ukrajinu mora čekati 995 godina

Ovome dodajmo da su Milošu Milenkoviću, aktivistu srbijanske nevladine organizacije Otpor ukrajinske vlasti zabranile ulazak u Ukrajinu do 1. siječnja 3000. godine – ili – ako niste razumjeli, prema toj odluci Milenković može prijeći ukrajinsku granicu tek za 995 godina. Zabranu su mu u putovnicu stavili prilikom pregleda na ukrajinskoj granici u vlaku, nakon što je već dva puta bio vraćen prilikom pokušaja ulaska u zemlju.

Otporu i Ukrajincima - slijedeći vlastite interese – pomaže SAD

Međutim, priča o Otporu možda ne bi bila potpuna bez napisa iz posljednjeg broja tjednika ”Die Zeit” iz kojeg smo izdvojili glavne naglaske:

”Izbor ukrajinskog predsjednika od početka nije bila unutarnja ukrajinska stvar. O miješanju Moskve već se dosta pisalo, ali ostatak se prešutio. Recimo, da je USAid, agencija američke vlade za pomoć u inozemstvu, još prošle godine sredstva za unaprijeđivanje demokracije u Ukrajini povećala na 55 milijuna dolara. Tridesetak oporbenih medija dobilo je stručnu i financijsku pomoć, uz već uobičajenu mrežu mobilnih telefona, laptopova i ostale elektronske opreme, a Amerikanci su u cijeloj zemlji organizirali obuku izbornih pomagača i promatrača. Novac su za izbore u Ukrajinu izdvajale i druge zaklade, te dodatno još i ministarstvo vanjskih poslova." Autorica teksta u ”Die Zeitu” naglašava da angažman Sjedinjenih Država u Ukrajini ima istu marketinšku i medijsku strategiju kao i kod obaranja Slobodana Miloševića u Srbiji i Eduarda Ševarnadzea u Gruziji. Američki su istraživači medija prilikom izbora 2000. u Beogradu došli do zaključka da bi nepoznati nacionalist Vojislav Koštunica bio jedini oporbeni kandidat koji bi mogao svladati kako se činilo neslomljivog diktatora Miloševića, a do Koštunicine pobjede i svrgavanja despota prvenstveno je pridonio srbijanski studentski pokret Otpor, koji je podupirao SAD. Otpor je ubrzo postao partizanska škola za mirno rušenje korumpiranih postkomunističkih oligarhija koje manipuliraju izbornim rezultatima. Današnji gruzijski predsjednik išao je na lekcije kod Otpora u Beograd, prije nego što je svrgnuo Ševarnadzea. Aleksandar Marić, jedan od Otporovih izvoznika demokracije godinu i pol dana je putovao po Ukrajini i studentski pokret Pora naučio kako se vodi izborna borba puna simbola. Borba za slobodne medije i slobodne izbore Sjedinjene Države ne vode iz čistog idealizma, nego imaju sasvim opipljive interese, navodi dalje ”Die Zeit”. Prvo, Washington u Ukrajincima želi vidjeti nove Europljane, koji će proširiti NATO i oslabiti Europsku uniju. A drugo, američka nacionalna sigurnosna strategija zbija sve vojne, političke i ekonomske snage kako bi spriječio jačanje regionalnog rivala – a to je Rusija.