Isplati li se u Hrvatskoj biti kulturnjački poduzetnik?
3. svibnja 2010
Dok su hrvatski nezavisni kulturni producenti zbog kroničnog nedostatka novca već odavno shvatili da svojem sektoru moraju pristupiti na poduzetnički način te se osloniti na vlastitu snalažljivost pri osmišljavanju strategija za zatvaranje budžeta, država je tek prije dvije godine iz svoje blagajne počela izdvajati sredstva ciljano namijenjena poticanju poduzetništva u kulturi. Njihova je namjena, prema riječima ravnateljice Uprave za malo gospodarstvo pri resornom ministarstvu Tihane Kraljić, vrlo široka – od nabave opreme do organizacije događanja. Za kvalitetu prijava i strategije projekata kulturnjačkih poduzetnika ravnateljica Kraljić ima samo riječi hvale: već na prvi natječaj za potpore 2008. godine „težak“ 2 milijuna kuna prijavilo se više od 400 projekata, od kojih je podržano 78, godinu kasnije sredstva su bila udvostručena i dodijeljena 108 projekata, a za aktualni natječaj (otvoren do 9.5.2010.) prijave još traju, no očekuje se nastavak uzlaznog trenda.
Kulturni poduzetnici zadovoljni
Producenti kulturnih projekata zadovoljni su inicijativom ministarstava gospodarstva i kulture jer se to područje konačno počinje sagledavati kao poduzetnička djelatnost koja je sposobna održivo se razvijati: „To je nešto što može pružiti sadržaj za nove tehnologije, za elemente koji mogu biti profitabilni, ali i za otvaranje novih radnih mjesta,“ komentira Olinka Vištica iz Hulahop produkcije, a sličnog je mišljenja i Boris Bakal iz organizacije Bacači sjenki: „Nama je to bilo veliki poticaj, tiskali promidžbene materijale, zakupljivali prostore za izvedbe predstava, plaćali suradnike za obradu podataka na webu itd.“
Diskriminacija samostalnih kulturnih djelatnika
Predviđenih 4 milijuna kuna poticaja, ipak je,slažu se svi sugovornici, premalo da bi se pokrenuo takav oblik poduzetništva. Helena Bulaja, koja kroz svoju producentsku tvrtku razvija niz inovativnih projekata utemeljenih na uporabi novih medija, smatra da bi se samostalnim kulturnim djelatnicima koji žele biti profitabilni i opstati na tržištu trebali omogućiti jednaki uvjeti kao drugim, a njezinu tvrdnju pojašnjava vlasnica kazališta Mala scena Vitomira Lončar: „Mi se ne možemo natjecati ni za jedan drugi od još 20-ak programa Ministarstva gospodarstva – ni za potpore programima mladih, niti žena – tako da smo diskriminirani, a to potvrđuje i podatak o 330 milijuna kuna predviđenih za ostale programe dok je za nas izdvojeno samo 4 milijuna, što pokazuje koliko ovoj zemlji znači kultura.“
Više stvarati, a manje predstavljati
Što se aktualne krize tiče, poduzetnici u kulturi se žale puno manje nego njihovi kolege iz drugih grana jer,kako ističu, spašava ih dugoročno strateško planiranje i međunarodne suradnje, no opće stanje nije nimalo ružičasto, prije svega zbog prevladavajućega načina razmišljanja koji, prema mišljenju Helene Bulaje, nije usmjeren na stvaranje, nego na predstavljanje umjetnosti: „Zadnjih godina pratimo poplavu festivala i klubova koji ne pridonose stvaranju kulture i zbog čega ne možemo postati gospodarski subjekti ni na lokalnoj ni na međunarodnoj sceni, no takva je situacija nastala zbog politike financiranja. Lakše je, naime, dobiti novac za festival nego za produkciju, primjerice, filma i to je rezultiralo jako lošim stanjem u kulturi što se tiče proizvodnje.“ Razočaravajuće je to što se, nastavlja Bulaja, u ovih 15-ak godina sustavnog financiranja kulture ni jedan festival ili slična manifestacija nisu isprofilirali kao vodeći događaji izvan regije.
Za Borisa Bakala je,pak, najveći problem suradnja s financijerima koji ne isplaćuju na vrijeme predviđena sredstva, a pogotovo zagrebačka lokalna uprava s kojom je u sukobu: „Zagrebački gradonačelnik Bandić i šef gradske kulture Ljuština uskratili su nam sredstva za ovu godinu zbog našeg neslaganja s njihovom političkom samovoljom.“
"Sloboda nema cijenu"
No, bez obzira na poteškoće, recesiju i nedostatak novca Vitomira Lončar ističe nešto što bi i mnogi drugi kolege zasigurno potvrdili: „Zaista stojim iza onoga što sam rekla prije 25 godina kad sam dala otkaz u javnom gradskom kazalištu, a to je da sloboda nema cijenu!“
Autor: Vid Mesarić, Zagreb
Odg. ur.: D. Dragojević