Istočna Europa više nije tako atraktivna

Mnogi poduzetnici sanjaju o tome: prebaciti pogon u inozemstvu i onda zaraditi brdo novca. No, često taj plan ne upali. Studija Instituta za istraživanje Fraunhofer iz Karlsruhea pokazuje da se svaki četvti do peti poduzetnik koji se odluči na taj korak najkasnije nakon dvije godine vraća u Njemačku.

Razlog tome je što se u velikom broju slučajeva visoki troškovi poslovanja u inozemstvu potcjenjuju, smatra Steffen Kinkel s Instituta Fraunhofer.

Pogrešne kalkulacije

I njemu je poznata tvrdnja da se kvalitet može proizvesti u svim dijelovima svijeta. On se s njom slaže, pitanje je samo koliko to košta novca i vremena. Jer, dok se lokalni djelatnici obuče za posao, nađu svi potrebni opskrbljivači i proizvodnja počne teći glatko, njemačka poduzeća moraju investirati popriličnu količinu novca. Te dodatne troškove brojne firme ne ukalkuliraju u svoje planove, kaže Steffen Kinkel.

«S tim je povezan i fenomen da u planovima za vrijeme uhodavanja dok proizvodnja u inozemstvu ne teče sigurno i kvalitetno, često dođe do preračunavanja. To vrijeme na kraju bude duplo duže nego što je bilo planirano i to se naravno odražava na troškove kvalitete pa se i cijela investicija počinje puno kasnije amortizirati nego što je bilo prvotno zamišljeno», objašnjava Kinkel.

Radna snaga na istoku nije više jeftina

Sve te troškove je firma Data Systems iz Braunschweiga točno ukalkulirala kada je prije pet godina otvorila svoju poslovnicu u Poljskoj. No, ipak je to IT-poduzeće prije godinu dana ponovno vratilo svoju proizvodnju u Njemačku. Razlog? «Lokalci» u Poljskoj tražili su sve veću plaću. Na početku su dobijali 1000 eura, a na kraju je najmanja plaća bila 2 500 eura. To je direktoru poduzeća Williju Süßu bilo previše. «To je imalo za posljedicu da su kadrovski troškovi u roku od godinu dana porasli za 20 do 30 posto. Pa čak i kada se radilo o 50 ili 100 eura više, djelatnici su vrlo brzo bili spremni promijeniti poduzeće i odmah bi dali otkaz», priča direktor data Systemsa.

Čuvati znanje i ideje

Firma Sivaplan iz Troisdorfa blizu Kölna nije ni pokušala preseliti svoju proizvodnju u inozemstvo. Taj proizvođač sustava polica i regala svjesno se odlučio protiv tog koraka jer direktor Rainer Hegele iz vlastitog iskustva poznaje još jednu opasnost: krađu ideja. On priča: «Dobili smo ponudu iz jedne istočnoeuropske zemlje koja sadrži komponentu što se koristi u gradnji sustava visokih regala. Mi sami ovdje gradimo tu komponentu i bili smo iznenađeni kako su građevinski inženjeri te firme na istoku kompetentni».

U početku su istočnoeuropska poduzeća proizvodila dotičnu komponentu za njemačke firme, no onda su s vremenom kopirali ono što rade njemačke kolege i počeli im konkurirati na tržištu. Prema riječima Rainera Hegelea taj slučaj nije usamljen. «To što istočnoeuropske zemlje rade je vješto a nije ni direktno zabranjeno. Na temelju znanja koje se dobija iz Njemačke, i to kao poklon, gradi se vlastito znanje», kaže on.

Više posla, isti broj radnih mjesta

Prema mišljenju Stefena Kinkela s Instituta Fraunhofer povratak njemačkih firmi u domovinu neće donijeti i puno novih radnih mjesta, jer je njima i dalje cilj štednja na ljudstvu. To im može uspjeti, na primjer, većim korištenjem strojeva u proizvodnji. «Ako se proanaliziraju pojedinačni slučajevi povratnika koji se usude progovoriti o svojim iskustvima u javnosti, vidi se da ima i jednog i drugog: slučajeva u kojima su povratkom nastala nova radna mjesta u njemačkim pogonima i slučajeva u kojima su iskorišteni isključivo postojeći kapaciteti», upućuje Kinkel.

Novi kapaciteti u inozemstvu se pak i dalje otvaraju. Prema jednoj aktualnoj anketi Njemačke industrijske i gospodarske komore gotovo polovica svih njemačkih industrijskih poduzeća namjerava ove godine ulagati u inozemstvu.