Ivica Mudrinić, predstavnik radnika

Upravni odbor Fortenove ovih je dana popunjen i osvježen s nekoliko novih imena. Kao prvo, na do sada upražnjeno mjesto predstavnika radnika u tom tijelu kompanije u vlasništvu dosadašnjih vjerovnika Agrokora izabran je Ivica Mudrinić, u javnosti najbolje upamćen kao dugogodišnji direktor Hrvatskog telekoma. Ostavke su, pak, u proteklom razdoblju iz osobnih razloga dali dvoje neizvršnih članova Upravnog odbora, no dok je trajala nedavno uspješno završena priča o refinanciranju, uprava nije rješavala pitanje njihovih zamjena. Sada će na njihovo mjesto doći Paul Bastone i Alexander Torbakhov, čime Sberbank dobiva trećeg člana uprave iz svojih redova i njegov utjecaj na poslovanje Fortenove i formalno postaje još veći.

Mudrinić, koji je nakon ostavke Ante Ramljaka, u jednom trenutku u medijima bio spominjan kao mogući izvanredni povjerenik u Agrokoru, odbio je razgovor s nama, ispričavši se službenim putovanjem. U kontaktu nam je poručio samo da ostaje pri izjavi koju je dao za državnu novinsku agenciju Hinu, kada je kazao da kao član Upravnog odbora Fortenova grupe koji predstavlja radnike može na najbolji način staviti svo znanje i iskustvo koje je stjecao desetljećima u međunarodnoj poslovnoj areni u funkciju interesa zaposlenika i tvrtke. "Upravo moje dugogodišnje iskustvo na sličnim menadžerskim pozicijama jamči zaposlenicima Fortenova grupe da mogu ravnopravno sudjelovati u procesima odlučivanja njihovog Upravnog odbora, koji čine redom izuzetno iskusni međunarodni menadžeri i financijaši. S njima se treba znati i moći nositi, a ja, vjerujem, to mogu, u najboljem interesu onih koje predstavljam", kazao je Hini.

„Malo neočekivan" odabir

Ipak, vijest da je baš Ivica Mudrinić izabran za predstavnika radnika može, kaže poznata novinarka Silvija Šeparović, koautorica knjige „Hrvatska: Njenih prvih 20-ak", proizvesti samo ili podignutu obrvu ili kiseo osmijeh. „Nema ništa u njegovoj karijeri što bi ukazivalo na to da je ikad imao pretjerano razumijevanje za radnička pitanja ili pokazivao nekakvu silnu socijalnu osjetljivost", kaže Šeparović prisjećajući se njegove karijere u Hrvatskoj od 90-ih naovamo.

I ekonomski analitičar Andrej Grubišić kaže da je izbor Mudrinića „malo neočekivan". „Predstavnici radnika u pravilu i dolaze iz populacije radnika, uobičajenije bi bilo da je to stvarno osoba koja je i djelatnik na nekom radnom mjestu unutar grupacije", kaže u razgovoru za DW.

Grubišić drži i da njegova stručnost kojom bi eventualno mogao štititi radnike neće baš moći doći do izražaja. „Postavlja se pitanje koliko predstavnik radnika može uopće utjecati na bitne strateške odluke kompanije. Mislim da ne može u značajnijoj mjeri utjecati na odluke kompanije kojom će sada dominantno upravljati Rusi. S njim ili bez njega, rekao bih da je radnicima isto, ne vidim da će njegovo prisustvo im donijeti nekakvu štetu, ali pokušavam biti objektivan i realan u smislu da im ne nosi ni neke posebne prednosti, osim što je bio u korporativnim strukturama pa zna jako dobro kako to proceduralno i na druge načine funkcionira."

„Pitanje je može li on za radnike isposlovati nešto bolje nego što oni ovako, temeljem postojećih ugovora o radu imaju. Fortenova je u situaciji u kojoj je i mora voditi računa o ljudima na poseban način jer će mnogi u ovim neizvjesnim okolnostima, ako im se ukaže prilika, otići na neko drugo radno mjesto izvan kompanije", smatra taj analitičar. Predstavnik radnika može tražiti veće plaće, no kompanija, kaže dalje Grubišić, „ima ključni zadatak osigurati dovoljan cash flow da se mogu servisirati obveze po kreditima, da se mogu isplatiti granični dugovi dobavljačima, te eventualno dividenda, odnosno da se barem diže vrijednost kompanije tako da vjerovnici koji su sada postali suvlasnici mogu svoje udjele nekome prodati i povratiti barem dio onoga što su uložili, jer u cijelosti se neće naplatiti. Ta rola realno nema neku bitniju ulogu u funkcioniranju Fortenove", zaključuje.

Mudrinićeva povijest

Mudrinić se u Hrvatskoj pojavio početkom 1990-ih, a smatralo se i pisalo, prisjeća se Silvija Šeparović, da je došao na poziv tada utjecajnog, nešto kasnije moćnog ratnog ministra obrane Gojka Šuška, pisalo se također da nije  stigao kao mogući investitor već kao netko kome se povratak u domovinu prilično isplatio.

„Mudrinić je diplomirao elektrotehniku na Sveučilištu u Torontu, kako se pisalo, zaposlio se u Motorolinom odjelu razvoja proizvoda, kasnije je otvorio svoju tvrtku, a po dolasku u Hrvatsku postaje savjetnikom Predsjednika republike. Leksikon Hrvatske radio televizije na čijem je čelu Mudrinić svojedobno bio, bilježi da je do dolaska u Hrvatsku djelovao kao inženjer, marketinški menadžer i poduzetnik", prisjeća se Šeparović i dodaje: „Bio je dakako član HDZ-a - reklo bi se vrlo važan podatak. Njegovo se ime zamjećuje već na Drugom saboru stranke 1993, u sukobu dviju frakcija - ime Ivice Mudrinića je među onima koji su povukli svoje kandidature nakon oštrog govora stranačkog vođe nakon kandidatura za potpredsjedničko mjesto u stranci, a nakon čega Tuđman objavljuje listu svojih kandidata koji su, naravno, i izglasani."

U tri je vlade bio ministar pomorstva, prometa i veza - od 1992. do 1996. godine. Bio je na čelu Vijeća za telekomunikacije, a u kasno doba Tuđmanove vladavine dvije je godine proveo na čelu HRT-a  - od 1996.-1998., za koje neki kažu da je bilo najmračnije doba javne kuće, navodi dalje Silvija Šeparović.

Kao čelni čovjek HT-a dočekuje njegovu privatizaciju - bio je na čelu tvrtke dok je ona još objedinjavala poštu i telekomunikacije (u međuvremenu dolazi do diobe - pošta i telekomunikacije). S tog mjesta završio je i u Deutsche Telekomu - kao potpredsjednik DT-a zadužen za stratešku potporu Upravi DT-a. 2012. godine preuzeo je vođenje Hrvatske udruge poslodavaca, a od 2016. godine se bavi savjetničkim poslovima i ne preuzima izvršne uloge u kompanijama.