J. Heesters najstariji aktivni glumac na svijetu proslavio 100. rodendan

Kao najstariji glumac na svijetu Johannes Heesters u Guinnisovu knjigu rekorda uљao je joљ prije sedam godina - tada je kao 93 godiљnjak viљe od 250 puta igrao glavnu ulogu u trosatnoj predstavi znakovitoga naslova "Blagoslovljena starost" - Tada je slavio i svoju 75. obljetnicu glumackoga staћa. Jedna od njegovih legendarnih napjeva je "Bit cu stotinu godina (u to se moћete pouzdati)"I љto je pjevao to je i ostvario: 5. prosinca ove godine Johannes Heesters proslavio je svoj stoti rodendan. Joљ proљle godine u minhenskom je kazaliљtu Metropol igrao u Cehovljevom "Viљnjiku", a posljednjih dana ima brojne nastupe na raznim priredbama- jedna od njih je bila i dodjela pocasnoga Bambija, najstarije njemacke medijske nagrade. Frak, cilindar i bijeli svileni љal Heestersu stoje kao saliveni, postali su ujedno i njegov zaљtitni znak, jednako kao i vitalnost i profesionalnost ovog operetnog umjetnika. Za mnoge generacije ћena Heesters je "Bel Ami" iz filma snimljenog prema Maupassantovom romanu, mnogi ga poistovjecuju s vjecito љarmantnim, u Maximu vrlo intimnim, grofom Danilom iz Leharove operete "Vesela udovica" u kojoj je igrao viљe od tri tisuce puta. U privatnom ћivotu nisu bile prisutne Jou-Jou, Clo-Clo ili Frou-Frou... Prvi brak trajao je 53 godine, do smrti Louse Ghijs. Od 1992. oћenjen je s 46 godina mladom glumicom Simone Rethel, koja ga daanas prati u svim situacijama - pa i na pozornici. "Volim ovaj posao, a kada neљto voliљ, ne bojiљ se napora, jer ga uopce i ne doћivljavaљ kao takvog" - izjavio je svojedobno Heesters koji moћda ni sam ne moћe izbrojati sve svoje nastupe u operama, operetama, na koncertima, kazaliљnim predstavama, televizijskim serijama i filmovima. No, gluma ovom Nizozemcu nije bila prva ћelja - htio je postati svecenik, no poceo se neљto malo baviti bankarstvom, ali je na kraju u Amsterdamu zavrљio glumacku i pjevacku љkolu. Kao operetni tenor prvi puta je nastupio 1934. u Becu, ali njegova velika karijera pocela je u Berlinu, godinu dana kasnije, kada je snimio i prve filmove. Bio je najzaposleniji glumac u filmovima koji su trebali odvratiti pozornost od rata i ratnih zbivanja, љto su mu u domovini uzeli za zlo. Sam Johannes Heesters stalno je isticao kako ga politika nikada nije zanimala, nego samo obitelj i karijera: "Moћda sam napravio greљku - 1939. je doљao rat. Morao sam se vratiti u domovinu. Bio sam usred toga - prvo, tu je bila obitelj. Drugo, gradio sam karijeru. A da sam otiљao u Holandiju onda bi njemacki okupatori rekli eto sada ovdje moћete igrati u kazaliљtu. I onda bih morao usred svoje domovine pjevati s njemackim ansamblom, na njemackom jeziku." Posljednjih su dana izvucene i fotografije njegova posjeta Auschwitzu, gdje su glumci igrali za tamoљnje straћare. Heesters o tom razdoblju ne ћeli govoriti. "Njegovo oruћje bile su ruћe i caљa љampanjca u kojoj se bljeskala volja za ћivotom"- zapisao je ugledni publicist Hellmuth Karasek u predgovoru jedne od najnovijh biografija ovog stogodiљnjaka, koji si svaki dan priuљti caљu whiskeyja i dvije cigarete. Njegov љarm do danas nije splasnuo. Heesters naglaљava: "Njega imaљ ili nemaљ, moћeљ biti sjajan glumac, ali љarm se ne moћe odglumiti." Nakon citavoga niza nastupa i gala priredbe u povodu njegovog stoljetnog rodendana odrћanih posljednjih dana, malo ce s odmoriti, ali vec najavljuje vrlo brzo nastavlja raditi: "Zaљto to ne bih ucinio. Ako bih prestao i deset dana sjedim kod kuce onda u tome uћivam, ali dvadesetog dana kaћem, Boћe danas mi je dosadno, iz dana u dan postalo bi joљ gore, dobijete dijabetes i postanete star."