Je li moguća borba protiv koncerna?

Uredi za zaštitu tržišne utakmice u cijelom su svijetu jako zaposleni, a upravo u vrijeme globalizacije od njih se traži i međunarodna suradnja. Predsjednik njemačkog Ureda, Ulf Boege, nikako ne smatra da je funkcija toga ureda da bude kočnica tržnišnog natjecanja: «Dakle, ono što sasvim sigurno nismo, nismo kočnice međunarodne konkurentnosti. Čuvar je također definicija koju smatram premalo dinamičnom. U biti, pokušavamo progresivno ići naprijed, jer pravilima o tržišnom natjecanju ne želimo suziti prostor djelovanja poduzećima, želimo ga samo jasno ocrtati. Tako bismo trebali stvoriti veću transparentnost, a želimo osigurati i slobodno djelovanje poduzeća na tržištu.»

Uz sav trud, trenutno je u Njemačkoj, kao i u čitavoj Europi prisutan trend sve manjeg povjerenja u pozitivne snage tržišta. Kako korisnik od toga može profitirati pokazuje razvoj događaja u sektoru telekomunikacija. Nigdje kao tamo nije moguće tako jasno i brzo primjetiti pozitivne posljedice otvaranja tržišta i zdrave konkurencije. Najveće žrtve snosi na primjer Deutsche Telekom koji je nekada bio monopolist, a danas i sam izložen tržišnom natjecanju. Predsjednik uprave Kai-Uwe Ricke Ured za zaštitu konkurencije također ne vidi kao kočnicu: «Nije moguće tako generalizirati, jer nadmetanje je ono što svijetu treba da bi napredovao. Činjenica je da stalno imamo posla s Uredom za zaštitu od stvaranja kartela. Činjenica je i to da taj ured ne smije na stvari gledati samo kroz nacionalnu prizmu, već se mora suočiti i s procesima koji se događaju u svijetu. U tom je smislu potrebna i važna i međunarodna perspektiva tog ureda.»

Natjecanje bez pravila, za šefa Deutsche Telekoma nezamislivo je kao i za Juergena Thumanna, predsjednika Udruženja njemačke industrije. Prema njegovom mišljenju, ta bi pravila osigurala povlačenje države iz gospodarstva: «Tržišno natjecanje treba pravila, treba zakone. Sjetite se samo svega što smo posljednjih godina proživjeli u energetskom sektoru. U razdoblju od 1998. i 2004. godine troškove za energiju povećali smo za 12 milijardi eura, a općenito smo ih upeterostručili – kroz državne mjere. A gdje je sada tržišno nadmetanje? pitam vas ja. Dakle, potrebno nam je pravo da ga provodimo, kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj razini.»

No, najvažnija od svega je razmjena iskustava. A potreba za njom je velika, prije svega u zemljama u kojoj su takvi uredi tek osnovani, kao u središnjoj i istočnoj Europi i Latinskoj Americi: «Upravo smo se započeli baviti pitanjem kontrole spajanja, odnosno onim na što treba paziti kada se određena poduzeća žele spojiti. Razvili smo vrlo konkretne priručnike, savjete i preporuke. Mnogi se Uredi u svijetu nastoje prema njima orijentirati, odabrati ono što je za njih najadekvatnije. Uzmimo Brazil za primjer – oni su svoju kontrolu spajanja orijentirali na ICN i pozitivni rezultatje da su značajno skratili svoj put. To podrazumijeva naravno i ogromnu uštedu za poduzeće, te manje birokracije.»

Dodajmo da je prije 30-ak godina tek 20 država imalo odgovarajuće kontrolne urede, dok su oni danas osnovani u više od 100 zemalja svijeta. No, International Competiton Network ipak nije međustanica na putu do svjetskog ureda za zaštitu od kartela. Ulf Boege: «Ne, mi ne želimo zamjenu za Svjetski ured za zaštitu od kartela. Vjerujem da ta ideja ne bi ni zaživjela, budući da bi tom uredu trebalo dati ovlasti da sankcionira. A to mi je posve nezamislivo. Pa u svijetu postoje karteli koje osnivaju države, na primjer OPEC. Kako u takvim slučajevima uvesti sankcije? To jednostavno ne ide.»