Još vremena za privatizaciju hrvatskih brodogradilišta

Glavna poruka koju su u općoj upravi za Tržišno natjecanje kako od europskih tako i hrvatskih sindikata metalaca je da potrebno još malo više vremena za privatizaciju hrvatskih brodogradilišta. "Vrlo je bitno što će učiniti hrvatska Vlada i kako će izgledati program za restrukturiranje nakon 19.svibnja ukoliko niti do tada ne uspije privatizacija brodogradilišta", poručuje šef europskih sindikata metalaca Peter Scherrer. On drži da bi plan B trebao biti predmet rasprave koju će voditi hrvatski kolege iz sindikata metalaca. Pri tome je Peter Scherrer naglasio: " Vrlo je važno da imamo dobru suradnju među socijalnim partnerima, između sindikata, hrvatskle Vlade i odgovornih u berodogradilištima. To je bitno i za Komisiji, da postoji dobra klima u pregovorima".

Situacija na tržištu ne ide na ruku cijeloj branši brodogradnje. Kriza je nadprosječno zahvatila ovo područje gdje je broj narudžbi smanjen za 80 posto. Procjene o budućnosti su nezahvalne, premda ima naznaka blagog oporavka. Europsko udruženje sindikata metalaca je Komisiji jasno poručilo da ne "želi da brodogradilišta u Hrvatskoj odu u stečaj" te da "ne želi da ona propadnu". U Europskim sindikatima smatraju da je potrebno malo više vremena. Kao sindikati spremni su pomoći, jer, kako ističu, "ova hrvatska brodogradilišta imaju budućnost".

Scherrer: Najmanje što nam treba je propast hrvatskih brodogradilišta

"Zaista, želimo raditi na programima restrukturiranja. Poznato nam je da je ostalo još mnogo posla, ali znamo da je za to potrebno vremena. Najmanje što nam treba je stečaj hrvatskih brodogradilišta", poručuje Scherrer.

Predstavnik Sindikata metalaca Hrvatske Vedran Dragičević nije krio zadovoljstvo razgovorima u Komisiji. "Zadovoljan sam razgovorima, ali nismo razgovarali smo o faktoru vrijeme, već smo ukazali na problem u kojem bi se našlo hrvatsko gospodarstvo ako bi došlo do situacije likvidacije hrvatskog brodogradilišta". Dragičević je upozorio u Europskoj komisiji kako je brodogradnja temeljna industrijska grana u Hrvatskoj.

"Mislim da su problem shvatili, ali ditrektor u općoj upravi za tržišno natjecanje nije ključna osoba po tom pitanju. Ključno je svih 27 zemalja članica Europske. Imam osjećaj da smo dobili određeno razmijevanje, jer kažu da treba pričekati 19.svibnja, kraj natječaja, i tada će se na stol staviti sve papire. Shvatili smo da postoje još opcija osim onih koje su ispregovarane u ovoj fazi s Europskom unijom", kaže Dragičević. On misli prije svega na mogućnosti o kojima hrvatska Vlada treba staviti "karte na stol", a to bi išlo u pravcu održavanja hrvatske brodogradnje na životu i njezinog nastavka proizvodnje.

Spašavanje brodogradilišta – i političko pitanje

Premda nije upoznat s pojedinostima plana hrvatske Vlade za brodogradilišta, Vedran Dragiučević smatra kako će plan ići u smjeru da se smanji potrošnja u brodogradilištima, da se ujedine prodaja i nabava te da se od tri veća brodogradilišta napravi jedan veći holding. Time bi se, po njegovom mišljenju, kontrolirao ulaz i izlaz novca, cjelokupni proces brodogradnje, a time bi se znatno smanjili gubici u hrvatskim brodogradilištima. Ipak, ostaje otvoreno pitanje 40 posto vlastitog učešća, a upravo o tome bi trebalo porazgovarati s hrvatskom Vladom, smatra Dragičević držeći da se tu radi o političkom pitanju.

Što se tiče ključnog trenutka za odluku o hrvatskim bodogradilištima iz europskih sindikata metalaca su lopticu i pitanje prebacili hrvatskom predstavniku: "Neće proces biti dako dug. Već danas uprave društava brodogradilišta rade na programima za održivi razvoj i proizvodnju za idućih pet godina. Takvi planovi moraju pokazatai da hrvatska brodogradnja kroz nekakav holding može idućih pet godina raditi i proizvoditi bez subvencija. Ja sam uvjeren da mi to možemo. Sada je samo na hrvatskoj Vladi i našoj pameti da dobro to predstavimo Europskoj komisiji". Na konkretno pitanje da li se i sindikati metalaca zalažu preživljavanje hrvatske brodogradnje i bez državnih potpora, Dragičević kaže kako i sindikati stoje iza toga.

Autor : Alen Legović, Bruxelles

Odg. ur.: N.Kreizer