Jučer ruine, danas dvorci iz bajke

Kurija Janković u naselju Kapela Dvor, sedam kilometara sjeverno od Virovitice obnovljena je u okviru prekograničnog projekta EU-a. Podignuta je u 19. stoljeću kao kasnobarokna građevina. Kasnijim uređenjem poprimila je obilježja klasicizma. Oblik kakav ima danas dobila je 1880. kada joj je vlasnik bio Geza pl. Janković. U to vrijeme bila je sjedište vlastelinskog imanja Lukač.

Početkom 20. stoljeća Kuriju kupuje Arpad I. Karolyi koji se tu bavio uzgojem šparoga i jahaćih konja. Od 1939. bila je u vlasništvu štedionice, a 1942. kupuje ju nekoliko doseljenih obitelji iz Zagorja. Od 1964. njome upravlja Lovačko društvo Lukač, a do sredine osamdesetih tu je bila osnovna škola.

Unatoč tome što je Kurija Janković imala svojstvo kulturnog dobra i bila zaštićena kao spomenik kulture od sredine osamdesetih napuštena je i prepuštena zubu vremena. Nakon višemjesečne potrage za vlasnicima Virovitičko-podravska županija kupila ju je 2012. godine za 80.000 kuna.

Kurija je sada heritage hotel s četiri zvjezdice, s 13 dvokrevetnih i 5 jednokrevetnih soba. Hotel Kurija Janković prvi je u Slavoniji i među rijetkima u Hrvatskoj s kategorijom hotela baštine koji doprinose očuvanju kulturnog i povijesnog naslijeđa.

Kurija Janković je i središnja točka biciklističkih staza koje su kroz projekt označene u ukupnoj duljini od oko 70 kilometara. Moguć je najam brdskih i električnih bicikala.

Pri kraju su radovi na obnovi Dvorca Janković u središtu Suhopolja, općinskog središta desetak kilometara od Virovitice. Sada će to biti Centar za posjetitelje, odnosno hotel s 15 soba i 30 ležajeva u rangu pet zvjezdica. Ukupna vrijednost obnove je 39,7 milijuna kuna.

Kompleks Dvorca Janković građen je i nadograđivan od sredine 18. do početka 20. stoljeća. Glavna zgrada je u neoklasicističkom stilu, a ulazni dio dvorca ima neogotička obilježja. Grof Ivan Nepomuk Janković kupio je od carske komore već formiran vlastelinski posjed potkraj 18. stoljeća. Danas se obnovom želi očuvati kulturna dobra, poduprijeti lokalne proizvođače i razvijati turizam.

Grofovi Janković bili su vlasnici imanja u Suhopolju do nacionalizacije 1918. godine kada je u dvorac uselio upravitelj imanja. Do kraja Drugog svjetskog rata vlasnici su bili Banka za parcelaciju i kolonizaciju, Hrvatska školska i prosvjetna zaklada i Hrvatsko dioničarsko prometno društvo.

Do 1973. Dvorac Janković bio je u vlasništvu Općine koja ga je prvo pretvorila u dom za ratnu siročad, a onda u dječji vrtić i osnovnu školu. Onda ga je kupio poljoprivredni kombinat koji je krajem devedesetih završio u stečaju pa je zajedno s perivojem prodan tvrtki za promet nekretninama, Abacus iz Ravče.

Novi vlasnik nadozidao je ulaz, ali odustao od daljnjih investicija. Sve tri zgrade bile su u lošem građevinskom stanju pa ih je dao na prodaju. Kupila ih je Virovitičko-podravska županija 2012. godine za 1,7 milijuna kuna jer imaju povijesnu, arhitektonsku i ambijentalnu vrijednost.

Centar za posjetitelje bit će službeni naziv cijelog kompleksa. Osim hotela bit će tu suvremeni moderni, multimedijalni izložbeni prostor koji će objediniti turističke, prirodne, kulturne, umjetničke, materijalne i nematerijalne znamenitosti i baštinu.

Prva prava temeljita obnova u dvjestogodišnjoj povijesti Dvorca Pejačević bit će završena do kolovoza ove godine. Odvija se u okviru Integriranog razvojnog programa „5 do 12 za Dvorac“. Ukupna vrijednost radova, zajedno s revitalizacijom parka, je 81,4 milijuna kuna.

Kao nadoknadu za posjed izgubljen zbog formiranja Vojne krajine, kraljica Marija Terezija dala je obitelji Pejačević 1749. godine srednjovjekovnu utvrdu na prirodno uzdignutom zemljištu u središtu grada. Oni su je srušili i zatrpali te na njoj, po nacrtima bečkog arhitekta Nikole Rotha, izgradili dvorac.

Dvorac u Virovitici započeo je graditi grof Antun I. Pejačević 1800. godine. Ubrzo je umro, a gradnju do 1804. nastavio njegov sin Antun II. koji se razbolio pa u dvorcu nikada nije živio. U obliku je izdužena pravokutnika, dug 88, a širok 13 metara.

Premda građen u 19. stoljeću s oznakama klasicizma Dvorac Pejačević, odražava i obilježje barokne arhitekture. Najdominantniji dio je altana, nošena sa 16 stupova. U prizemlju su bile pomoćne i gospodarske zgrade, a na sjevernoj strani kata 38 grofovskih soba.

Njemački knez Georg Wilhelm Schaumburg-Lippe kupio je dvorac i imanja Pejačevića 1841. godine. Virovitički posjedi dobivaju najjači gospodarski uspon i postaju jedno od najvećih vlastelinstava u Hrvatskoj. Njega je naslijedio sin Adolf koji je dvorac preuredio i u njemu živio do 1911. godine.

Od 1911. dvorac u Virovitici u vlasništvu je grofa Draškovića koji je u njega tek povremeno dolazio. Virovitička općina kupila ga je 1931. i u njega smjestila poglavarstvo. Od 1972. u njemu je smješten Gradski muzej. Prvi stalni izlošci postavljeni su 1976. u potkrovlju ispod središnje kupole.

Nakon obnove u Dvorac Pejačević vratit će se samo muzej, ali s novom koncepcijom. Na 1.200 četvornih metara pričat će priču o Drvenom dobu i drvetu kao materijalu koji čovjek koristi od svojih početaka do danas. Čak i kafić u istočnom krilu bit će uređen u skladu s tim.

Na prvom katu bit će uređen velikaški salon s klavirom u sredini, prostorija koja će na zanimljiv način dočarati život obitelji Pejačević. Tu bi se posjetitelj trebao osjećati kao na grofovskoj zabavi.