Julian Assange - gonič robova?

Daniel Domscheit-Berg, alias Daniel Schmitt bio je dugogodišnji prijatelj, partner i zamjenik Juliana Assangea koji je zajedno s njim i osnovao internetsku stranicu Wikileaks. On je ovih dana objavio knjigu „Inside Wikileaks – moje vrijeme s najopasnijom web-stranicom na svijetu“. U njoj Domscheit-Berg otkriva mnoge nove detalje svoga rada i suradnje s Assangeom, opisuje njegovu ličnost i ponašanje kao i namjere i ciljeve Wikileaksa kakvi su bili u početku, a kakvi kasnije.

„Toliko sam toga proživio. Vidio sam stvari s njihove najtamnije strane, takoreći, mračnu istinu „do samog dna“. Istodobno sam se, kao i mi svi drugi, koji smo radili na Wikileaksu, igrao palicom moći“, piše Domscheit-Berg u svojoj knjizi. Način na koji on opisuje rad na ovoj internetskoj stranici, podsjeća pomalo na neku vrstu postmodernističke verzije biblijske priče o Davidu i Golijatu. Primjerice – jedan od prvih slučajeva raskrinkavanja i svakako jedan od najvećih, bio onaj u kojem je otkrivena veza između menadžera Juliusa Bära i švicarske banke koja je dotičnom pomogla da utaji veliku količinu novca. „Banka je protiv nas podnijela tužbu i izgubila pred sudom. Banka koja na raspolaganju ima beskrajno mnogo sredstava i koja je angažirala jednu od najjačih i najpoznatijih odvjetničkih ureda – protiv nas nije imala nikakve šanse!“, prisjeća se Domscheit-Berg u svojoj knjizi a u njegovim riječima se i danas još uvijek osjeća oduševljenje.

"Egoman opsjednut moći i ludilom vlastite veličine"

Nakon ovog slučaja, uspjehu i popularnosti Wikileaks-a takoreći više ništa nije stajalo na putu. Svako novo objavljivanje neke priče, nepoznatih detalja, donijelo je nevjerojatnu popularnost i naravno – novac. No, istodobno, već u ovo vrijeme, dvojica protagonista se počinju udaljavati jedan od drugog. Danas Domscheit-Berg kada govori o svom nekadašnjem prijatelju i poslovnom partneru gotovo da ne pronalazi neku pozitivnu riječ. „Assange je egoman. Još nikada nisam sreo nikog tko ima tako tešku i „ekstremnu“ osobnost. On je s jedne strane nevjerojatno slobodan, slobodnog duha, energičan, genijalan no s druge strane – paranoičan, opsjednut. Osim toga pati od ludila vlastite veličine“, kaže Domscheit-Berg i dodaje da je Julian Assange osim toga i osoba opsjednuta radom. „Kada bih ja išao konačno u neko gluho doba noći na spavanje, on je još uvijek; onako mršav i sitan, poput Buddhe, sjedio na kauču i radio. Kada sam se ujutro probudio, zatekao sam ga još uvijek u istom položaju – pred kompjutorom.Tako je znao sjediti i cijeli dan, sve do uvečer. Kada bih ja išao u krevet, on je još uvijek sjedio i radio“, prisjeća se Domscheit-Berg. Njegova knjiga je u tom smislu i puna opisa prostorija u kojima su se odvijali radni maratoni – uglavnom hotelske sobe prepune praznih kartona u kojima su bile dostavljene pizze, praznih vrećica chipsa, praznih boca.

Borba za koricu kruha

Domscheit-Berg ne izostavlja ni pikantne detalje suživota s Julianom Assangeom. Između ostalog, autor navodi: „Assange je zahtijevao da nikada u kuću ne ulazimo zajedno kako bismo se lakše mogli otarasiti onih koji su nas možda potajno pratili, odnosno, uhodili.“ Jedan od detalja koji isto tako vrlo plastično opisuje svakodnevnicu kao i ličnost Assangea kako ga je doživio Domscheit-Berg, su svakako opisi njihovih zajedničkih obroka. „Kada sam ja kuhao, tada jelo nismo dijelili, već smo se doslovno za njega borili. To je bila borba u kojoj je pobjeđivao brži. Ukoliko smo imali četiri komada mesa, on bi pojeo tri a meni ostavio jedan“, navodi nekadašnji Assangeov zamjenik i partner.

Gonič robova?

Ova karakterna crta Juliana Assangea, kako navodi njegov bivši njemački kolega, postajala je sve izraženija kako se povećavao pritisak na Wikileaks a time i na one koji su na ovoj stranici radili. Osim toga, kaže Domscheit-Berg, Assange je sve češće važne odluke donosio sam. „Primjerice, kada smo dobili 76.000 dokumenata o američkim vojnim snagama u Afganistanu, odnosno, o njihovim afganistanskim kolaboraterima i kada se znalo da ukoliko objavimo njihove imena da to ujedno znači i njihovu smrt – Assange je odlučio izbrisati ove podakte, no istodobno zaboravio svoju odluku saopćiti ostatku tima“, kaže Domscheit- Berg.

Drugim riječima, prema njegovom mišljenju, upravo zbog Assangeovog diktatorskog odnosa prema kolegama i sklonosti da sam odlučuje o svemu, bili su i neki od glavnih uzročnika definitivnog sloma prijateljstva i suradnje. „Ponašaš se kao gonič robova“, stajalo je u posljednjoj poruci koju je njemački autor putem interneta poslao bivšem prijatelju koji ga je nedugo potom definitivno otpustio.

Danas Daniel Domscheit-Berg radi na novoj internetskoj stranici – Openleaks koja bi se po mnogo čemu trebala razlikovati od Wikileaksa. Tako kaže njezin autor i dodaje da su se mišljenja između njega u Assangea po pitanju smisla njihovog nekadašnjeg zajedničkog projekta ionako gotovo od samog početka razlikovala. Jedan je bio za radikalnu otvorenost pogotovo kada su u pitanju državne tajne kao i tajni podaci određenih organizacija i tvrtki, dok je drugi smisao raskrinkavanja i objavljivanja podataka vidio isključivo ukoliko se one nalaze u službi poboljšanja svijeta.

Autor: Martin Muno, agencije / Željka Telišman

Odg.ured: S. Matić