Kad na vrbi rode kuće...

Sintetička biologija je jedno od najuzbudljivijih ali i najosporavanijih istraživačkih područja današnjice. Cilj je ništa manje nego u laboratoriju stvoriti nove organizme, i to prema vlastitom nahođenju i vlastitim željama. Profesor Sven Panke iz Braunschweiga jedan je od najuglednijih biotehnologa. On vodi laboratorij za bioprocese na Odjelu za biosustave na Švicarskoj visokoj tehničkoj školi.

Za sad znanstvena fantastika

Područje istaživanja Svena Pankea je sintetička biologija. To je mlada znanstvena disciplina u kojoj se kombiniraju molekularna biologija, genetka i biotehnologija. U Europi ovog 42-godišnjaka smatraju jednim od najuglednijih predstavnika te znanstvene grane. Već s 35 godina je postao profesor biotehničkih procesa, istraživao je stanice, gene, proteine, enzime, njihova svojstva i pravila po kojima funkcioniraju. Od 2009. Panke radi kao voditelj Laboratorija za bioprocese na Odjelu za biosustave u Baselu. Svakog dana on tamo dolazi iz Züricha, gdje živi sa ženom i kćeri.

"Moja vizija bi bila da imam biloške sustave, stanice, koje su toliko jednostavne i njihove sastavne dijelove koje toliko dobro razumijem, da ih mogu jednostavno sam graditi u nove sustave koji bi radili samo ono što ja želim, i ništa drugo", govori Panke.

Ako Pankeu i njegovim kolegama nešto takvo uspije, da izgrade stanice i bakterije samo sa željenim kvalitetama, njihovi bi se genetski kodovi programirali na kompjuteru. Znanstvenici bi iz ovih standardiziranih dijelova stvarali nove sklopove, koji bi se proizvodili sintetičkim putem. Teoretski, tvrdi ovaj zanstvenik, koji u slobodno vrijeme rado čita znanstvneo-fantastične romane, iz biosustava bi se mogao izgraditi gotovo svaki materijal.

"Ono što će prvo doći su kemijske molekule. Za farmaceutsku industriju, za kemijsku industriju ili za energetski sektor. Ima i drugih ideja: biološki sustavi mogu npr. proizvoditi kamenje, kosti ili materijale koji bi u budućnosti u potpunosti zamijenili plastiku ili čelik. Najhrabrija zamisao je kuća koja bi rasla iz drveta. I to tako što bi čovjek programirao drvo koje će rađati točno zamišljene zidove." Tako govori Sven Panke smijući se sam ovoj smjeloj viziji.

Odgovornost prema svijetu

U svom laboratoriju, s kolegama, među centrifugama, kapaljkama, mikroskopima i kompjuterima, on provodi svakodnevna ispitivanja. No mnoge njegove vizije mogu se realizirati tek nakon što će se sa sintetički dobivenim organizmima iz laboratorija eksperimentirati i u stvarnom svijetu. No upravo protiv toga se tijekom devedestih razvila rasprava i razvio se veliki otpor protiv upotrebe genetskih tehnika u poljoprivredi.

"Rasprava koja se povela u Njemačkoj bila je povremeno stvarno i prežestoka. U takvom čemu ne želim sudjelovati. Odnosim se prema svemu oprezno. Kod mnogih je ljudi jako snažan taj osjećaj da mi zadiremo u temeljni poredak života. To ne možemo samo tako ignorirati", priznaje ovaj znanstvenik.

"Osobno mislim da sintetička biologija ne predstavlja veliku opasnost. Polazim od toga da stanice koje mi stvaramo ne mogu preživjeti izvan laboratorija. One su stvorene za određene umjetne situacije, kontrolirane temperature, kontroliranu dostavu hranjivih tvari. Postavlja se protupitanje: jeste li u to sto posto sigurni? A onda je moj odgovor na to naravno: 'Ne'."

Stoga Panke na kongresima i sjednicama, po kojima on velik dio vremena putuje po Europi, od svojih kolega stalno zahtijeva da svoj rad prikazuju što je moguće više transparentnim, te da javnost otvoreno obavještavaju o tome čime se bave. Po njegovu mišljenju, stručnjaci sintetičke biologije moraju biti jako pažljivi: "Oni moraju jasno pokazati da s jedne strane možda postoji izvjestan rizik, ali da isto tako rizik postoji i ako ništa ne radimo. Znači - spremnost da se prihvati zagađenje okoliša među stanovnicima naše planete je sve manja. I to iz dobrog razloga. Isto tako, koristiti biotehnologiju u velikoj mjeri za kemiju - bilo bi jako glupo".

Autor: Lydia Heller/ sk

Odg. ur.: N. Kreizer