Kada tijelo više ne osjeća žeđ...

Jorge Elizondo Zurrica na svom opasaču nosi prototip novog senzora žeđi. Izradili su ga znanstvenici s Katedre za medicinsku informatiku Tehničkog sveučilišta u Aachenu. Velik je poput VHS video-kazete i težak 700 grama. Kontakt s tijelom uspostavljen je preko četiriju tijesno priljubljenih pločica koje oblikom i površinom podsjećaju na kovanice od jednog eura. Zurrica s nestrpljenjem očekuje rezultate mjerenja: «Ovamo dolazim već četiri mjeseca. Test je za mene prilika da doznam više o svom zdravlju te da kontroliram razinu tekućine u svom organizmu.»
Jorge Elizondo Zurrica jedan je od petoro starijih ljudi u dobi između 50 i 70 godina koji trenutno redovito okušavaju novu tehniku. Premda se tog stasitog 59-godišnjaka teško može ubrojiti među vremešne seniore, on spada u rizičnu skupinu stanovništva. U toj dobi, naime, započinje hormonski preustroj tijela čovjeka tijekom kojega starije osobe postupno izgube tipični osjećaj suhoće u grlu i ustima, a time polako nestaje i osjećaj žeđi. A tko ne ćuti žeđ, automatski uzima premalo tekućine. No, Zurrica može mirno odahnuti. Test je pokazao da je u njegovom tijelu 55 posto vode – dobar nalaz za čovjeka njegovih godina.

Vibracije bolje od zvuka

Senzor žeđi mjeri odnos masti, vode i kostiju u tijelu ispitanika. Tehnika je vrlo jednostavna, kaže izumitelj uređaja, elektrotehničar Guillermo Medrano, znalac porijeklom iz El Salvadora: «Senzor žeđi u tijelo odašilja električne impulse. Ta je struja bezopasna, a njezina količina minimalna. Senzor zatim mjeri napon na temelju kojega se kasnije može izračunati razina tekućine u organizmu.»
Čim dođe do podbačaja određenog iznosa tjelesne tekućine, senzor šalje signal korisniku kao opomenu da odmah mora nešto popiti. Znanstvena suradnica na projektu Lisa Beckmann najprije je razmišljala o zvučnom signalu, na primjer nekoj vrsti glasnog pištanja. No, ispitanici su je vrlo brzo odvratili od te ideje: «Zvučni signal nije pogodan, jer ima starijih ljudi koji ne žele da ga čuje i čitava okolina. Stoga je bolji vibrirajući signal, jer tako samo dotična starija osoba zna da mora uzeti tekućinu.»

Inteligentna majica kao kućište

No, inovativna tehnika još nije posve sazrijela. Za trajnije i precizno mjerenje razine tekućine u organizmu senzor žeđi mora biti u stanju nadomjestiti neke čimbenike. Prehrana, znojenje ili blage promjene tjelesne temperature, naime, utječu na rezultate mjerenja. K tome je prototip senzora još uvijek prevelik i pretežak za trajno i ugodno nošenje. Znanstvenici su se u međuvremenu dali na izradu udobnijeg modela: «Jedna od ideja je razvoj neke vrste inteligentne majice u koju bi se dala ugraditi sva elektronika i koju bi starija osoba samo još morala obući i tako trajno mjeriti razinu tekućine u organizmu.»
Ali, do toga je još dalek put. U idućem koraku znanstvenici planiraju veći pokus u jednom staračkom domu u Aachenu. Do pojave prvog komercijalnog senzora žeđi na tržištu proći će još neko vrijeme. Na aachenskoj Katedri za medicinsku informatiku računaju kako bi se to moglo dogoditi najranije za pet godina.