Kako iz Sirije „izgurati“ Iran?

Još prošlog vikenda je izraelskom ministru useljeništva Yoavu Galantu „izletjelo“ kako već postoji „plan otjerati Irance iz Sirije" i kako u tome Izrael može računati podršku Rusije. Doduše, nije naveo detalje, a i iz Moskve se isprva nije ništa čulo. Odnosno jest: kritika baš Izraela zbog zračnog napada njegovog zrakoplovstva prošlog vikenda na vjerojatna uporišta snaga naklonjenih Iranu u Siriji: „Mora se isključiti ta praksa samovoljnih napada na područje suverene države – u ovom slučaju govorimo o Siriji", izjavila je glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova, Maria Zakharova. "Nikad ne trebamo dopustiti da se Sirija, koja ionako već godinama trpi oružani sukob, sad pretvori u područje u kojem će se obračunavati geopolitičke računice."

Ali onda je ruski doministar vanjskih poslova Sergej Ribakov objavio kako Moskva „niti u kojem slučaju ne podcjenjuje značaj mjera koje bi jamčile veći sigurnost Izrala. To znaju Izraelci, to zna SAD, to znaju svi, uključujući i Irance, Turke i vladu u Damasku. To je jedan od najviših prioriteta Moskve."

Suradnja protiv Irana - u određenim okvirima

Već prošle godine se izraelski premijer Benjamin Netanjahu više puta sastajao sa ruskim predsjednikom Putinom i kako se čini, njihovi interesi nisu posve različiti. Izrael već refleksno želi bilo kakve snage pod kontrolom Irana što dalje od svojih granica, ali i Rusija u tim, možda previše borbenim jedinicama vidi prepreku primirju u Siriji kojem teži nakon osam godina rata.

U kojoj mjeri to onda znači i udaljavanje Moskve od Teherana, o tome se može samo nagađati. Njemački tjednik Spiegel izvještava čak i o oružanom sukobu različitih milicija pod nadzorom Irana u Siriji na Al ghabu na sjeverozapadu Sirije sa dvijestotinjak žrtava.

Rami Abdulrahman koji je na čelu londonske promatračke misije za ljudska prava u Siriji ne vjeruje u tu vijest i smatra da se tu pretjeruje. Ali i on svjedoči kako Rusija pokušava smanjiti utjecaj i umiriti borce koje nadzire Iran, ali vjerojatno nije bilo takvog sukoba. Postupa se više policijski: uhićeno je više plaćenika iranskih službi koji su maltretirali stanovnike, ali mnogo ih je još aktivno.

Prema nekim procjenama, u Siriji djeluje oko 3.000 plaćenika u službi Irana. Abdulrahman upozorava kako su to sunitski muslimani, a ne šiti kao Iranci i kako oni imaju samo jedan motiv: „Svi oni su u službi Irana samo zbog novca."

Nije realno

Sa druge strane, Iran je oprezan u bilo kakvim izjavama i oko svog angažmana u Siriji i o odnosima sa Rusijom. Doduše, predsjednik iranskog Nacionalnog povjerenstva za sigurnost i vanjsku politiku, Heshmatolah Falahatpisheh optužuje Rusiju da je baš za vrijeme zračnog napada Izraelaca na uporišta u Siriji isključila najmoderniji protuzračni sustav kojeg je tamo postavila – tako da je i Izrael imao lak posao.

I dobrom poznavatelju prilika u Siriji kao što je Abdulrahman je teško reći, koji bi bio cilj čitavog ovog odmjeravanja snaga. On ne vjeruje da Rusija, čak i ako „malo pomaže" Izraelu, želi onda sama i bez Irana, nadzirati stanje u Siriji. Odluka o tome već odavno ne leži niti samo u rukama sirijskog predsjednika Asada: „Izvan Damaska postoje čitava područja koja nadziru iranske milicije ili Hizbnolah", kaže Abdulrahman.

Ne samo to: čak i u ratnom vihoru Sirije su u tu zemlju dolazili iranski poduzetnici koji su kupovali nekretnine po Damasku. Već i te gospodarske spone nisu po volji Izraelu, ali on će teško moći nešto učiniti kako bi te veze okončao. Najviše što je Rusija mogla učiniti za Izrael i što je izjavio i Riabakov jest da je još prošle godine natjerao Iran zabraniti jedinicama koje nadzire približiti se sirijskoj granici sa Izraelom na manje od 85 kilometara.