Kako je homoseksualcima na Kosovu?
30. lipnja 2011
Oglas
Bedžet Šalja, izvršni direktor Odbora za zaštitu ljudskih prava sa sjedištem u Prištini, priznaje kako homoseksualci u Kosovu nipošto nisu u dobrom položaju, mada im zakon dopušta njihovu orijentaciju.
"Bez moje obitelji, već bi bila daleko"
To potvrđuje i Igbala Rugova koja i sama pripada ovoj populaciji. Prema njenim riječima, prije rata je bila bolja organizacija, imale su skoro redovne tjedne sastanke na kojima su prisustvovale žene iz cijele regije. Nakon rata, formirana je grupa, ali se sastaju po privatnim stanovima i zabavama. Žrtve su društva pa je njihova obitelj jedina koja ih može podržati. "Znam to jer je mene obitelj podržala – zato sam ja još na Kosovu. Inače ne bih više bila ovdje, u to sam sigurna."
Nitko točno ne zna, koliko na Kosovu ima osoba različitog spolnog opredjeljenja iako su pojedine nevladine organizacije provodile neka ispitivanja. Organizirana je i javna rasprava u okviru programa "Život na Kosovu“, a podržale su ih i neke poznate ličnosti iz Kosova.
Što bi bilo na kosovskoj Paradi ponosa?
Šalja pak smatra da ne bi bilo problema ako bi se takva manifestacija i primjereno organizirala: "Mislim da bi ih neko psovao, ali ne vjerujem da bi fizički bili ugroženi. Možda bi reagirale neke ekstremne vjerske skupine, međutim reakcije ne bi bile nasilne. Mislim da bi to prošlo kao jedna šala i atrakcija.“
Igbala Rugova priznaje da su homoseksualne žene u boljoj poziciji od takvih muškaraca, ali je optimistična kada je riječ o takvoj populaciji na Kosovu: "Mlada generacija – tu mislim na žensku, a ne mušku populaciju – sve je odlučnija da vodi život onako kako želi."
Autor: Refki Alija, Prizren
Odg. ur.: A. Šubić
Odg. ur.: A. Šubić
Oglas