Kako obuzdati trgovinu oružjem?

Predstavnici 193 države članice Ujedinjenih naroda od ponedjeljka (18.3.) vijećaju o jedinstvenim pravilima o trgovini oružjem koja bi vrijedila širom svijeta. Posebnim sporazumom sve bi se države obvezale da će ispitati može li se oružje koje prodaju upotrijebiti za kršenje ljudskih prava.

Robert Lindner iz nevladine organizacije Oxfam-Deutschland, koji je u srpnju 2012. godine kao promatrač sudjelovao u neuspjelim pregovorima o sporazumu o naoružanju, naglasio je u razgovoru za DW: "Neuspjeh je doživjela samo konferencija. No to ne mora značiti da je cijeli proces okončan bez rezultata." 90 država, među kojima je i Njemačka, žele i dalje pregovarati i predložiti tekst međunarodnog sporazuma u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda. "Postoji široki pokret u civilnom društvu i također među državama koje žele pravila", ističe Robert Lindner.

Bolje nikakav nego loš sporazum

Novinar Andrew Feinstein, koji već 13 godina prati međunarodnu trgovinu oružjem, smatra da neuspjeh oko postizanja dogovora u ljeto 2012. nije loša stvar. Prema njegovom mišljenju, bolje je ne postići dogovor, nego potpisati ugovor kojim ništa ne bi bilo precizno regulirano. On vjeruje da bi jednim takvim ugovorom samo bili stvoreni "legalni okviri za trgovinu oružjem, ovakvu kakva je sada". "Umjesto toga su nužna stroga i jasna pravila kako bi se trgovina oružjem učinkovito mogla kontrolirati", kaže Feinstein. No, on smatra da države članice za to još nisu spremne: "Razvodnjeni tekst i činjenica da čak ni oko toga nije bilo moguće postići dogovor pokazuju koliko je malo političke volje."

Pregovori pod otežanim uvjetima

Sporazum moraju prihvatiti sve države članice UN-a - jednoglasno. A to kod 193 članice nije baš jednostavno. Prije svega ako se uzme u obzir da je posao s oružjem vrlo unosan: širom svijeta se za oružje godišnje potroši 60 milijardi dolara. U SAD-u je u proizvodnji zaposleno tri milijuna ljudi, u Njemačkoj 80.000.

Od nepostizanja dogovora koristi su tako imali koncerni koji se bave proizvodnjom naoružanja, pojedini preprodavači, ali i države i političke stranke. Ne postoji skoro niti jedno gospodarsko područje na kojem su privatni i državni interesi tako tijesno povezani.

"Žrtve su ljudi koji se nalaze na pogrešnoj strani oružja", kaže Feinstein. Zbog ilegalne trgovine naoružanjem godišnje život izgubi 750.000 osoba. "Druga žrtva je demokracija u svim zemljama", dodaje ovaj novinar. Jer, kako je objasnio, gospodarski interesi i korupcija, koja je često povezana s trgovinom oružjem, ne potkopavaju samo postizanje međunarodnog sporazuma, nego i pravnu državu.

Borba za obvezujuća pravila

UN se još od 2006. trudi oko postizanja dogovora o međunarodnom sporazumu za trgovinu oružjem. Opća skupština je 2009. odlučila da će predložiti sporazum koji bi zadovoljavao "najviše moguće međunarodne standarde". Od tada su se stvorila dva tabora: zagovornici nacionalne suverenosti i oni koji se zalažu za međunarodno pravo i ljudska prava.

Od ovoga ponedjeljka (18.3.) članice UN-a imaju na raspolaganju 11 dana za postizanje dogovora. Mnoge države uviđaju da su nužna transparentna pravila, ali sve više zemalja u sporazum želi uključiti i brojne izuzetke. Tako je SAD protiv toga da se istim sporazumom reguliraju isporuka oružja i trgovina streljivom.