„Kako sam usmrtila Šeherezadu…“

Kada se jedna žena u arapskom svijetu odvaži i krene s izdavanjem erotskog časopisa, u svakom slučaju mora računati s - problemima. Joumana Haddad se međutim usprkos tome odlučila na ovaj korak.Još prije dvije godine kada je pokrenula magazin „Jasad“ – što na arapskom znači – "Tijelo". Javni prosvjedi i kritike nisu izostali. „Časopis je senzacionalistički s pornografskim sadržajima a meni je jedino stalo do slave“, priča Joumana Haddad navodeći samo neke od najčešćih prigovora i komentara.

„Očekivala sam ovakve reakcije, one dolaze automatski jer naš časopis obrađuje vrlo osjetljive teme. Osim toga, izdavač je žena, što je još jedan važan aspekt u društvu u kojem još uvijek dominiraju muškarci“, kaže Haddad.

„Arapsko društvo je šizofreno i stagnirajuće“

Međutim, dodaje ona, „Jasad“ ne samo da nije pornografski časopis, već su njegove teme prvenstveno vezane uz umjetnost i znanost, ili literaturu. „Nama je od samog početka bilo najvažnije da upravo temama s ovog područja poklonimo najviše mjesta, znači, umjetnicima, piscima, svima onima koji se zalažu za ove teme i koji znaju koja se nepravda već stoljećima čini arapskom jeziku uopće. Arapski je tijekom vremena doživio prave kastracije, njemu je oduzeta svaka sposobnost da se na njemu slobodno govori o erotici i seksualnosti“, objašnjava ova publicistkinja, pjesnikinja i novinarka.

Drugim riječima, Joumana Haddad želi podsjetiti na vremena Srednjeg vijeka kada su arapski jezik i literatura doživljavali svoj procvat. „U ono vrijeme se o seksualnosti moglo mnogo slobodnije pisati i govoriti nego danas“, dodaje Haddad. Činjenica da joj je uopće pošlo za rukom objavljivanje spomenutog časopisa na neki način može zahvaliti prvenstveno ministru unutarnjih poslova Libanona koji joj je pomogao i zauzeo se za izdavanje lista.

Osim „Jasada“, 40-godišnja Haddad uređuje i feljtonističku rubriku vodećeg libanonskog dnevnog lista „Annahar“ a nedavno je objavila zbirku eseja pod nazivom „Kako sam usmrtila Šeherezadu: ispovijest jedne bijesne arapske žene“. Riječ je istodobno o njezinoj autobiografiji i o analizi trenutne situacije u kojoj se nalaze žene ali i društvo općenito u arapskom svijetu. Ona o aktualnom stanju kaže da je „šizofreno, da stagnira i da u njemu vlada zakon mase, te da ova tri pojma jednako pogađaju i žene i muškarce“.

Što se može naučiti od Šeherezade?

Istodobno, u knjizi je željela upozoriti i na predrasude koje o arapskom svijetu vladaju na Zapadu, jer bi, kako kaže – „...željela prekinuti s klišejima o potlačenoj arapskoj ženi, iako je to nažalost još uvijek stvarnost. Žene tlače i muškarci i religija“.

Utoliko je jasniji i naslov njezine knjige. Lik Šeherezade je uzela kao primjer žene koja je doduše inteligentna i obrazovana ali koja dan svog smaknuća uspije odgađati samo zbog svoje domišljatosti i tipično ženskih vrlina. A to, kaže, Joumana Haddad, nisu njezine jedine mogućnosti. „Šeherezada nas ne podučava o otporu već o diplomaciji, spremnosti na ustupke po pitanju naših temeljnih, ženskih prava“.

Po njezinom mišljenju, žene bi mogle učiniti mnogo više jer putevi izlaska iz mizernog položaja u kojem se trenutno nalaze – postoje. A jedan od njih je i literatura, kaže Haddad, jer „..nam ona pokazuje kako se možemo osloboditi i obogatiti i to bez obzira da li je netko spreman prihvatiti sve ono što nam literatura nudi ili ne".

Knjiga uskoro i u Hrvatskoj

Što se nje osobno tiče, njoj su, kako su, kako kaže, upravo knjige otvorile put u slobodu. Još u dobi od 12 godina je otkrila knjige Marquisa de Sadea i vrlo rano shvatila da „sloboda počinje u glavi, u načinu razmišljanja“. Iako dolazi iz strogo katoličke libanonske obitelji, susret s francuskom literaturom pomogao joj je da pronađe svoj vlastiti put prema slobodi. Danas na sebe gleda kao na slobodnu, otvorenu arapsku intelektualku koja u svojim knjigama prvenstveno želi prenijeti poruku koja glasi: "Ja nisam jedina".

A što se njezine najnovije knjige tiče - „Kako sam usmrtila Šeherezadu: ispovijest jedne bijesne arapske žene“, ona je već objavljena ili se objavljuje na deset različitih jezika; između ostalih na engleskom, njemačkom i francuskom ali i na – hrvatskom.

Autor: Nader Alsarras / Željka Telišman

Odg.ured: S. Matić