Kafići preživjeli zabranu pušenja

Iako večer još nije pravo ni počela, u pivnici Dublin Inn u Hannoveru vlada velika gužva. A i vani stoje grupice ljudi. Pušači. Jer, u ovom objektu pušenje je zabranjeno, pa tko želi zapaliti, mora izaći van. Philip pali cigaretu i kaže: "Ah, već sam se naviknuo na to." Pored njega puši njegova sestra Julia. "Meni to čak odgovara. Smeta me dim. To se svaki put primijeti na odjeći."

O zabrani pušenja u ugostiteljskim objektima već se nekih deset godina više-manje burno raspravlja širom Njemačke. U srpnju 2007. savezna je vlada usvojila Zakon o zaštiti nepušača kojim je obvezala savezne pokrajine da utvrde pravila o pušenju u ugostiteljskim objektima na svom području. Ugostitelji su se žestoko pobunili. "Argument je bio da će zabrana prije svega uništiti male kafiće", prisjeća se Christopher Lück, glasnogovornik Njemačke udruge hotela i gostionica (Dehoga). Riječ je tipičnim kvartovskim kafićima u kojima se uglavnom sastaju uvijek isti gosti, za koje je kafić nešto poput njihovog dnevnog boravka, odnosno mjesto za druženje. I koji ne mogu zamisliti druženje bez cigarete.

"Proizvođači duhanskih proizvoda su tada bili progurali da se pokrajinama prepusti određivanje konkretnih oblika zabrane", kaže Siegfried Ermer. On je predsjednik udruge Pro Rauchfrei, jedne od najvećih inicijativa nepušača u Njemačkoj. On se žali da je to prepuštanje konkretiziranja pokrajinama rezultiralo velikim razlikama u pravilima.

Od apsolutne zabrane do izuzetaka od pravila

Sve pokrajine su ubrzo nakon donošenja zakona donijele propise o zabrani pušenja u lokalima. Danas su najkonzekventniji Sjeverno Porajnje Vestfalija, Bavarska i Saarland, koji su se odlučili za apsolutnu zabranu pušenja u svim ugostiteljskim objektima.

Najmnogoljudnija pokrajina Sjeverno Porajnje Vestfalija je najprije pokušala provesti zabranu na bazi dobrovoljnosti. Ali vlasnici kafića su se pokazali kreativnima. Tako su neki osnovali tzv. klub pušača. Tko je htio unutra, morao je imati člansku iskaznicu. Budući da se više nije radilo o kafiću, za njega nije vrijedila zabrana pušenja. Mnogi su u to doba u džepu imali i nekoliko članskih iskaznica takvih klubova. Drugi kafići su pak organizirali navodne privatne tulume na koje je ustvari svatko mogao doći, pa su i na taj način zaobilazili zabranu. Na sve te maštovite pokušaje pokrajinska vlada je 2013. reagirala potpunom zabranom pušenja, bez izuzetaka.

Jedni zatvaraju, drugi otvaraju

U Donjoj Saskoj, Bremenu i Baden-Württembergu zabrana nije tako stroga. U strahu da bi potpuna zabrana dovela do zatvaranja manjih objekata, Donja Saska je odredila da od zabrane pušenja izuzezme objekte s površinom manjom od 75 četvornih metara. Istovremeno je tim malim objektima zabranila dopuštanje ulaza osobama mlađima od 18 godina i posluživanje hrane. No ni ti izuzeci nisu spriječili izumiranje gostionica. Od 2008. do 2014. godine njihov je broj u cijeloj Njemačkoj smanjen za 7.000 i sada iznosi 32.000.

"Zabrana pušenja je samo jedan od razloga", ističe Christopher Lück, glasnogovornik Dehoge. "Mali kafići na uglu odumiru i zato što ta potreba za komunikacijom kod mladih ljudi više ne igra tako važnu ulogu kao nekada. Oni žele zabavu, žele moderni stil življenja." To pokazuju i brojke: broj barova je u istom razdoblju porastao za više od 200.

Zabrana kao motiv za odvikavanje

A kakav je učinak na ugostiteljsku branšu imao taj novi zakon? U Donjoj Saskoj je promet u gastronomiji na početku pao, izvještava šef tamošnjeg ogranka Dehoge Rainer Balke: "Mnogi su morali preuređivati objekte jer su zakoni zahtijevali poseban prostor za pušenje." Te gubitke nije moguće precizno utvrditi, ali Balke ističe da se situacija s vremenom popravila i da je danas promet stabilan. Slično je i u drugim pokrajinama.

Mnogi pušači su još uvijek ljuti zbog zabrane. "To je čisti slučaj diskriminacije pušača", smatra Jan Mücke, šef Njemačke udruge proizvođača cigareta. Ova udruga daje prednost slobodnom izboru. Mücke pojašnjava: "Trebalo bi se prepustiti svakom ugostitelju hoće li dopustiti pušenje ili ne."

No Siegfried Ermer je siguran: "Veliki dio pušača s kojima razgovaram smatra zabranu dobrom, jer zbog nje manje puše." Tu svoju izjavu potkrepljuje jednom studijom Njemačkog centra za istraživanje raka u kojoj se navodi: "Malo je okorjelih pušača: samo 35 posto njih nije još nikada prestalo pušiti. Većina ih želi prestati." U studiji se kao važan motiv za prestanak pušenja navodi zabrana u gostionicama i kafićima.

 

ajg/dpa