Kakvi su doista odnosi Njemačke i SAD-a?

Bilanca odnosa SAD-a i Europe u tri i pol godine vladavine Donalda Trumpa se teško može nazvati dobrom: sporazum o slobodnoj trgovini TTIP je mrtav, uvedene su carine na neke europske proizvode kao što su aluminij i čelik, a neprestance se iz Bijele kuće čuje kako bi i na automobile iz Europe trebalo uvesti carinu od 25%. Obzirom da je Njemačka bila i ostala glavna automobilska nacija Starog kontinenta, jasno je i kako su takve prijetnje prije svega usmjerene protiv Mercedesa, BMW-a ili koncerna VW.

Ali to je tek dojam: stručnjaci minhenskog instituta Prognos su malo bolje pogledali gospodarske odnose i u studiji "Koliko je (još uvijek) blisko Njemačka povezana sa Sjedinjenim Američkim Državama" su došli do zaključka koji bi mogao začuditi ako se tek prate mediji s obje strane Atlantika. Jer makar je Trump još od njegovog stupanja na dužnost 2017. upravo Njemačku uvijek iznova optuživao za američki golemi vanjskotrgovački deficit i kako "nije pošteno" da je njujorška 5. Avenija prepuna Mercedesa, ali na berlinskoj Unter der Linden jedva da će se ikad vidjeti neki Chevrolet, u gospodarskim odnosima ne samo da se nije promijenilo gotovo ništa. Dapače:oni su postali još bolji i tjesniji.

Ništa ne može poremetiti međusobne interese

To se odnosi na baš sve oblike bilateralne razmjene: na promet roba i usluga, međusobne investicije i osobito kod istraživanja i razvoja. SAD je za Njemačku bio i ostao najvažnije tržište za izvoz, ispred i Francuske i Kine. Prije Trumpa, 2010. je 7% čitavog izvoza Njemačke odlazio Amerikancima - a to je bilo 65,67 milijardi eura. A 2019.? U Trumpovu Ameriku je odlazilo već 9% čitavog njemačkog izvoza, što znači 118,66 milijardi eura. Nijemci marljivo i uvoze iz SAD-a: 6% svekolikog uvoza dolazi s onu stranu Atlatnika i SAD je na trećem mjestu izvoznika u Njemačku, odmah nakon Kine i Nizozemske.

Za neke njemačke industrijske sektore je tržište SAD-a izuzetno važno: na primjer 17% njemačkih lijekova i farmaceutskih proizvoda odlazi baš na to tržište. Naravno da je tu i automobilska industrija, ali već se tu vidi kako se bliski trgovački odnosi SAD-a i Njemačke ne mogu tek prikazati običnim brojkama.

Najbolji primjer je njemački BMW: zvuči gotovo kao bizarnost, ali BMW je najveći izvoznik - američkih automobila. Jer više od polovice vozila koja su proizvedena u pogonu BMW-a u Spartanburgu u Južnoj Karolini je otišlo kupcima izvan SAD-a.

Amerika je nešto sasvim drugo od Kine

Minhenski proizvođač automobila je samo jedan od mnogih koji su investirali u SAD jer se njemački koncerni brzo i lako odlučuju na takva ulaganja. Čitava trećina njemačkih ulaganja, a tu je riječ o oko 335 milijardi eura, je otišlo u SAD: to je više nego što su Nijemci uložili u svih pet najvažnijih zemalja EU-a - uzeto zajedno. U studiji minhenskog instituta se ističe kako to osobito pokazuje važnost američkog tržišta za njemačke koncerne: "Izvoz se brže može opet prekinuti, ali u odluci o ulaganju u SAD stoji dugoročna strategija razvitka poslovanja u inozemstvu."

I Amerikanci rado ulažu u Njemačku - novi pogon proizvođača električnih automobila Tesla je samo jedan od brojnih primjera. 2017. je SAD bio na trećem mjestu po volumenu ulaganja u Njemačku i sudjeluje s 9% investicija u ovu zemlju.

Kod razvoja i istraživanja je suradnja još bolja: nigdje u svijetu njemačke tvrtke ne prijavljuju toliko patenata kao u SAD-u. "SAD je veoma atraktivan za njemačke tvrtke na području istraživanja i razvoja. To je zemlja koja je načelno veoma otvorena kako u privatnom, tako i u akademskom području za suradnju u istraživanju - sasvim suprotno od Kine", objašnjava glavni ekonomist instituta Prognos Michael Böhmer. Stranim tvrtkama je tamo razmjerno jednostavno otvoriti vlastite istraživačke centre, a za razliku od Kine, tamo ne moraju strahovati da će biti prisiljeni prepustiti tehnološka dostignuća tamošnjim tvrtkama. Dapače: njemačkim tvrtkama isto tako nije problem preuzeti neke američke tvrtke koje posjeduju novu tehnologiju.

Autori studije ističu kako se Nijemci i Amerikanci u mnogo slučajeva gotovo savršeno nadopunjavaju: "Amerikanci otkriju nešto radikalno novo, mi to poboljšamo i s našim inženjerskim umijećem tu novinu uvedemo u proizvodnju. Najbolji primjer je razvoj aplikacija u području Internet of Things, dakle u digitalnim rješenjima u industriji. Suradnja u istraživanju s Amerikancima je izuzetno važna i trebamo je njegovati na svim razinama", sažima Böhmer.

U Bijeloj kući nikad neće biti Europljanin

Institut Prognos, čije usluge ne koristi samo čitav niz njemačkih i svjetskih koncerna, nego i brojna njemačka ministarstva i institucije Europske unije, se osvrnuo i na predstojeće američke izbore. A tu jasno upozorava: bio pobjednik opet Trump ili Biden, Europljani ne trebaju imati iluzija kako će bilo koji američki predsjednik zastupati nešto drugo od interesa svoje vlastite zemlje. Utoliko čak i s Bidenom neće biti bitne razlike u politici. "Po našim procjenama će američka vanjskotrgovačka politika i dalje ostati protekcionistička", kaže glavni ekonomist Prognosa.

Ipak, razlika će vjerojatno biti: sadašnji stanar Bijele kuće se upustio u sukob praktično sa čitavim svijetom, ali iz krugova predsjedničkog kandidata američkih demokrata se već čulo kako su spremni biti pomirljiviji prema Europi kako bi onda mogli zajednički nastupiti prema sve agresivnijem nastupu Kine. "EU je najveće tržište na svijetu, mi moramo s njima poboljšati naše gospodarske odnose", izjavio je Tony Blinken, vanjskopolitički savjetnik Bidena koji je i pod Obamom bio predsjednikov savjetnik za sigurnost i doministar unutarnjih poslova. "Mislim da moramo prekinuti taj umjetni gospodarski rat kojeg je počela Trumpova vlada."

On vidi "mnogo prostora" za veću razmjenu između SAD-a i EU-a, ali i on kritizira "sve veću neravnotežu u trgovini poljoprivrednim proizvodima na temelju pravila koja nas priječe prodavati robu s kojom smo veoma konkurentni na svjetskom tržištu", izjavio je Blinken. Naravno, tu je riječ i o genetski modificiranim proizvodima prema kojima su Europljani već tradicionalno izuzetno skeptični. Ali kad je riječ o suradnji SAD-a i Njemačke, u institutu Prognos ne vide razloga da ona i u budućnosti ne bude još bolja - bez obzira tko sjedio u Bijeloj kući. Jer to je očit interes obje zemlje.