"Kapetan zapovjeda u Koepenicku" - "njemačka bajka" koja je i danas aktualna

"Kapetan zapovjeda u Koepenicku" bio je jedan od najuspješnijih kazališnih komada 30-tih godina prošlog stoljeća, neposredno uoči stupanja na vlast nacional-socijalista. Nakon rata je film o bivšem zarobljeniku Wilhelmu Voigtu koji se predstavljao kao časnik, bio jedan od najvećih filmskih uspjeha tog razdoblja. Autor ove drame Carl Zuckmayer svoj je komad opisao kao "njemaču bajku". I doista - to zvuči poput bajke kada siromašni postolar i prevarant Wilhelm Voigt zahvaljujući časničkoj uniformi izvrgava ruglu prusku birokraciju koja ga je do tada šikanirala.

Berlin 1906. godine. Prvi svjetski rat još se čini daleko, ali militarizam u Njemačkom Carstvu dosegao je svoj vrhunac. Pravim se čovjekom smatralo samo onoga tko je nosio uniformu. Takvo je uvriježeno stajalište iskoristio postolar i sitni lopov Wilhelm Voigt za svoj senzacionalni prepad. Tadašnje su berlinske novine izvjestile: "

"U gradiću Koepenicku je prevarant, koji se preobukao kao časnik, uz pomoć jedne skupine vojnika, koje je obmanuo krivotvorenim papirima, uhitio gradonačelnika i komornika u gradskoj vjećnici, obojicu pod vojnom pratnjom otpremio u Berlin, a tada opljačkao gradsku blagajnu u kojoj se nalazilo 4.000 maraka."

Varalicu je policija uskoro uhitila i on je bio osuđen, no nakon kratkog vremena bio je pomilovan jer su čak i u militarističkoj Prusiji imali smisla za humor. Navodno se čak i car Wilhelm Drugi od srca nasmijao toj neslanoj šali. Kada je Zuckmayerov komad 1931. godine izveden u kazalištu, vremena su se promijenila. Svjetski rat, sa svojim krvavim bitkama na ratnm poprištima je završio, a Njemačka je već ponovno srljala u novo nacionalističko ludilo koje ju je odvelo u propast. Carl Zuckmayer je u svojim bilješkama zapisao: "Taj su komad i prijatelji i neprijatelji shvatili kao komad koji je politički aktualan. Bez obzira što se taj događaj zbio prije više od 20 godina, te su godine - 1930.te - nacionalsocijalisti ušli u Reichstag kao druga najjača stranka i ponovno opčinili naciju uniformama, koje su predstavljale zrcalnu sliku nepravdi i opasnosti koje su u Njemačkoj sve više bujale."

Vrhunac Zuckmayerovog komada je kada lažni kapetan uhiti gradonačlenika. No u komadu se prikazuje i sve što je tome prethodilo - tragikomičnu odiseju Wilhelma Voigta kroz labirint pruske birokracije. Nakon što je izdržavao dugogodišnju zatvorsku kaznu, Voigt je pokušao započeti normalan građanski život, no to mu nikako nije polazilo za rukom. Bez dozvole boravka nije mogao dobiti posao, a bez zaposlenja nije mogao dobiti dozvolu boravka, kao ni putovnicu. On čezne za putovanjem u inozemstvo, ali se želi nakon toga vratiti u svoju domovinu.

Tu je egzistencijalnu situaciju čovjeka "bez papira" nezaboravno prikazao veliki njemački glumac Hienz Ruehmann u filmu snimljenom 1956. godine:

- mora postojati neko mjesto gdje se može živjeti -

- čovjek si tek kada si dio nekog ljudskog poretka - živjeti može i obična stjenica.

- Točno - ona živi, a znaš li - kako to da ona živi? Najprije je stjenica, a onda dolazi poredak za stjenice, najprije čovjek, Friedrich, a onda ljudski poredak.

Voigtova borba da dobije potrebne dokumente u čistoj je suprotnosti s nastojanjima ostalih glavnih likova, čije se ambicije kreću oko unapređivanja u vojnoj hijerarhiji. Sve to ispričano tipičnim berlinskim dijalektom, istovremno je strahovito smiješno, ali i potiče na razmišljanje.

Vojska i uniforme su u Njemačkoj 21. stoljeća gotovo potpuno izčezli iz javnog života, no "Kapetan zapovjeda u Koepenicku", ova njemačka bajka, i danas je aktualna, smatra mladi njemački kazališni redatelj Matthias Thieme koji je nedavno postavio ovog njemačkog klasika u kazalištu u Esslingenu pored Stuttgarta. On postolara Voigta prije svega vidi kao čovjek koji traži svoju domovinu, ali ta ga domovina ne prihvaća.

"Taj jadni Voigt više ne zna kuda će i što će, osim da se spasi takvom fantastičnom i smiješnom idejom. On to ne čini zato što želi kritizirati sistem ili zato što je protiv sistema - nije on nikakav Che Guevara. On to čini samo zato da nađe svoje mjesto u tom društvu, a to pogađa slabu točku kod svih nas. Nismo mi nikakvi kritičari sistema, mi samo pokušavamo malo muljati oko poreza ili u Zavodu za zapošljavanje, ne zato što smo protiv toga, već zato što želimo biti dio toga."