„Rajoy nikome ne izlazi u susret“

DW: Situacija u Kataloniji se zakomplicirala krajem prošlog tjedna. Regionalna vlada u Barceloni je smijenjena. Što sada dalje? Hoće li prinudne mjere oslabiti separatistički tabor ili će mu dati zamah?

Günther Maihold: To će jako ovisiti o tomu kako će španjolska vlada provoditi prinudne mjere. Ukoliko se odluči za oštru intervenciju, koja bi separatistima dala mogućnost da insceniraju nove akcije i predstave se kao mučenici, onda će nastupiti teška vremena. Ali ako se Madrid opredijeli za neku inteligentnu strategiju i umjerenije prinudne mjere, i ako bude djelovao iz Madrida, a ne na licu mjesta, onda bi do izbora 21. prosinca bili povoljni uvjeti za primjenu Članka 155.

Što savjetujete Madridu?

Dobra odluka je da se izbori održe relativno brzo, jer zbog toga se, naravno, karte u separatističkom taboru moraju nanovo miješati. S druge strane, tako se nazire i kraj primjene Članka 155, jer jasno je da se mora izabrati novi parlament. Onda će se ponovo pregovarati o tome na kojoj osnovi će biti odnosi Barcelone i Madrida. U svakom slučaju preporučljivo je suzdržano provođenje mjera.

Još prije prošlog petka bilo je jasno da proglašenje neovisnosti nema realne šanse. Zar separatistički pokret nije svjesno išao glavom kroz zid?

Oni su u svakom slučaju htjeli zabiti taj „politički kolac". Deklaraciju o neovisnosti su poslali u svijet i rekli: „To je sada polazna točka za pregovore" – tako se to moglo razumjeti. Nitko ne vjeruje da je time pokrenut proces izmjene ustava, iako neki pokušavaju to tako predstaviti. Sada je jasno: sljedeća politička referentna točka su izbori 21. prosinca. Većina katalonskih stranaka već sada se priprema za te izbore. Mislim da je akutna faza eskalacije završena.

Je li Mariano Rajoy voljan Kataloncima izaći u susret i kada je riječ o financijama? Mora li on to?

On nikome ne izlazi u susret, jer je potpuno fokusiran na pobjedu zagovornika cjelovite Španjolske 21. prosinca. U tom slučaju bi u Barceloni bio izabran novi parlament koji bi povukao deklaraciju o neovisnosti ili je pretvorio u pregovarački ugovor. Za njega su pregovori mogući tek kada bude konstituiran novi, legalni parlament.

Upravo ste opisali kako bi izgledao scenarij ukoliko bi 21. prosinca pobijedio španjolski tabor. A što će biti u suprotnom slučaju, ako na izborima u Kataloniji opet pobijede separatisti?

Kao i u prvom slučaju, najprije će biti nužni pregovori. Trebalo bi se razgovarati o širenju pokreta neovisnosti. Da se razmotre pitanja o uvjetima za autonomiju, u krajnjem slučaju i uvjeti i mogućnosti za suverenost.

Je li španjolska država još prikladna za autonomiju? Ili je zemlji potrebna federalna struktura?

Odlučujuća točka je to što se katalonski pokret izjašnjava protiv federalnog uređenja, jer to može samo biti federalizam razlika. Katalonija ima povijesni identitet i zato se prema njoj mora odnositi drugačije nego prema drugim regionalnim identitetima. Utoliko je njemački model prelaska iz centralističke u saveznu državu teško zamisliv u Španjolskoj. Ipak, imalo bi smisla promijeniti statut autonomije. Trenutno još uvijek previše toga ovisi o dobroj volji španjolskog premijera.

Politički odnosi između Madrida i Barcelone sada su zatrovani. Je li moguće sanirati pukotine?

Nadam se da će izbori doprinijeti tome. To je trenutak kada riječ imaju građani kao suveren, kada se vladine igre moći stavljaju izvan snage. Polazim od toga da će se, i pored svih polarizacija, situacija smiriti i da će politički odnosi biti preuređeni.

Günther Maihold je zamjenik direktora berlinske Zaklade za znanost i politiku. Njegova istraživanja između ostalog uključuju i teme poput Latinske Amerike, Španjolske i organiziranoga kriminala.