Katarina Witt: Važno je da Olimpijada ponovo dođe u Sarajevo

Katarina Witt, jedna od najboljih sportašica svijeta, šesterostruka europska i četverostruka svjetska prvakinja u umjetničkom klizanju, šeta Sarajevom, gdje je prije 40 godina, nastupajući za DDR, osvojila i svoje prvo od ukupno dva olimpijska zlata. Prolaznici ju radoznalo gledaju, oni stariji ju odmah prepoznaju. Zimske olimpijske igre (ZOI 84) u Sarajevu su predstavljale prekretnicu u njenom životu. "Kad dođem u Sarajevo, 40 godina kasnije, tek sada postajem svjesna kako se moj život promijenio od te Olimpijade" kaže Katarina. Te 1984. godine, iako je godinu ranije osvojila europsko prvenstvo, ona, kako kaže, „srećom" nije bila svjesna da će ju gledati cijeli svijet, tako da se u miru "mogla skoncentrirati" na svoj nastup. „Mnogi širom svijeta, koji se nikad nisu zanimali za umjetničko klizanje, odjednom su počeli na malim ekranima širom svijeta, pratiti prijenos iz sarajevske dvorane Zetra. Kada sam se, nakon olimpijade, vratila kući, cijeli moj život se promijenio u pogledu popularnosti", kaže Katarina Witt za DW.

Najljepše lice socijalizma

Posebno su se Amerikanci oduševili tada 18-godišnjom Katarinom. Nakon što je jedan sportski komentator, gledajući je u Zetri kako na ledu u prikladnoj nošnji pleše mađarski čardaš, koji je pomalo podsjećao na jugoslavensko kolo, povikao: „Upravo sam vidio Brooke Shields na klizaljkama". A kada je drugi američki novinar za Times napisao da je Katarina Witt „najljepše lice socijalizma", zvijezda je bila rođena.

Njemačka klizačica je tadašnju američku mega-zvijezdu Brooke Shields imala priliku upoznati godinama kasnije u jednom američkom ljetovalištu. „Prišla mi je i rekla ‚Divno što te konačno mogu upoznati. Imam osjećaj kao da si mi sestra.' I to je stvarno bilo tako. Stalno su joj govorili: ‚Izgledaš kao Katarina' a meni su govorili, ‚Izgledaš kao Brooke Shields.' U to vrijeme je to bio lijep, šarmantan kompliment, koji je pokazao da se mogu prebroditi granice između Istoka i Zapada. To je od strane Zapada tada bilo veliko priznanje nama sportašima s istoka Europe a mi smo opet tako dobili priliku upoznati i djelić američke kulture", kaže za DW Katarina Witt.

Poznavala Ljupku Dimitrovsku i Ivicu Šerfezija

Iako Katarina Witt, kako kaže, za Brooke Shields do Olimpijade u Sarajevu nije čula, znala je za jugoslavenske šlagerske zvijezde Ljupku Dimitrovsku i Ivicu Šerfezija, koji su svojevremeno često nastupali u DDR-u. Najprije ih je gledala na televiziji a poslije, kada je postala svjetska zvijezda, ih je i osobno upoznala.

Ali, građani iz DDR-a nisu baš tako lako mogli putovati u Jugoslaviju. "Priželjkivala sam da se ljudima pružiti prilika za putovanje, posjetiti rodbinu i vidjeti svijet. Sigurna sam da bi se mnogi, da su mogli putovati, na kraju puta i vratili kući. Sportaši su se u 99 posto slučajeva vraćali kući jer tamo bile njihove obitelji, korijeni, prijatelji, domovi. I to je bila moja privilegija. Ali kao sportašica, moram reći da je to bio težak rad, težak trening...Ti ne možeš kao druga djeca u disko, u šoping, na sunce, u provod. Tu je tražilo puno discipline, s druge strane to je za mene bio veliki dobitak, natjecati se i biti uspješna u sportu koji sam otkrila vrlo rano".

Umjetničkim klizanjem Katarina Witt se počela baviti 1971, kada je kao 6-godišnjakinja 1971., započela s klizanjem u sportskom klubu u Karl-Marx Stadt-u, današnjem Chemnitzu. Kada joj je bilo 9 godina, preuzela ju je čuvena Jutta Müller, koja je sa svojim klizačicama osvojila ukupno 57 medalja i slovi za najuspješnijeg trenera u umjetničkom klizanju na svijetu. Juta Müller je nedavno umrla a najslavnija učenica bila joj je upravo Katarina Witt.

Odlazak na Olimpijadu u Sarajevu kao odlazak na Zapad

Odlazak na Olimpijadu u Sarajevo 1984., u čijoj pripremi je sudjelovala cijela Jugoslavija, je za Katarinu Wit bilo poput „putovanja na Zapad". „Za mene, koja sam rođena u DDR-u, tadašnje socijalističke zemlje su bile Poljska, Čehoslovačka, Mađarska, Sovjetski Savez ali samo djelimice i Jugoslavija. Mi smo tada smatrali da su u Jugoslaviji pomalo kapitalistički nastrojeni. Bili smo iziritirani i pitali smo se: Jesu li oni sad u socijalizmu ili su više dio Zapada", priča Katarina Witt DW.

Bolne slike opsade Sarajeva

Slike ratnog Sarajeva i stradanja njegovih stanovnika tijekom opsade (1992-1995) su za Katarinu Witt bile bolne. Isto kao i razaranje Olimpijskog muzeja i sarajevske Vijećnice, u kojoj je bila nacionalna knjižnica, čije su brojne knjige o povijesti Bosne izgorjele. Nakon rata je legendarna klizačica ukupno tri puta bila u Sarajevu. Tu je pokrenula projekte pomoći djeci s invaliditetom, koje financira njena „Zaklada Katarina Witt". Među njima je I nogometni projekt "Respekt" u kojem djeca s invaliditetom igraju nogomet s drugom djecom ali i skijaju. "Nedavno sam dobila video djevojčice, koja nema ruku ali skija a sada i kliže. Jako je važno za tu djecu da ostvare svoje snove i osjećaju inkluziju kroz bavljenje sportom koji vole", kaže Witt. "

Katarina Witt: Volim ćevapčiće!

Klizačka mega-zvijezda je u Sarajevu posjetila i visokog predstavnika Christiana Schmidta a bila je i na zajedničkom ručku s tadašnjim jugoslavenskim sportašima: Slovencem Jurom Frankom, koji je na ZOI 84 osvojio srebro u veleslalomu i klizačicom Sandom Dubravčić. S njima je jela ćevapčiće u „Petici", čuvenoj ćevabdžinici nekadašnjeg sarajevskog nogometaša Asima Ferhatovića. „Volim ćevapčiće!", kaže Katarina Witt i dodaje: „Moj tata ih također radi, samo s više začina. BiH ima vrlo zasitnu kuhinju. Kada bih ostala ovdje sedam dana, ne bih više mogla obući ni jedne hlače."

U šetnji po gradu, nailazi na stope Gavrila Principa i mjesto s kojeg je on 1914. pucao na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, ubivši i njega i njegovu suprugu Sofiju.

Sarajevo je osim Olimpijade, poznato i po ovom atentatu, koji je bio povod za Prvi svjetski rat. Na ulazu u Baščaršiju, među suvenirima, Katarina Witt nailazi na Vučka, maskotu ZOI84. Oduševljena je planovima da se Sarajevo kandidira za organizaciju Zimskih olimpijskih igara mladih 2032. godine. Tada bi se obnovila, danas sablasna olimpijska borilišta, poput bob staze ili skakaonica, koja su bila poprište sukoba i ni 29 godina nakon rata nisu obnovljena. Za mnoge je to odraz teške i neriješene političke situacije u BiH ali Katarina Witt želi vjerovati da će se ona riješiti. "Duh, koji ovdje vlada, taj optimizam, pa čak i zajedništvo koje se osjeća, motivira i daje nadu da će ovaj grad imati svijetlu budućnost i da se bori da tu budućnost zajednički kreira".