Kemal Monteno između Sarajeva i Zagreba

Susreti sa Kemalom Montenom su uvijek poseban doživljaj. Simpatični Sarajlija ne samo da rado pjeva već je i rođeni zabavljač. Rado priča viceve i dogodovštine iz svog života i uvijek je okružen svojim obožavateljima. Obožavateljke, istina više voli, dodaje šeretski, lijepe žene su mu vječna inspiracija. A bilo ih je mnogo. Olivije, Lidije, Ane su ostale ovjekovječene u njegovim pjesmama, a posebno njegova supruga Branka, kojoj je prije tačno 40 godina posvetio jednu od svojih najpopularnijih pjesama „Jedne noći u decembru“.

Od tog vremena je vezan i za Zagreb: „Ja u Zagrebu živim od 1969. godine, kada sam počeo snimati za Jugoton. Poslije sam služio vojsku u Jastrebarskom. Tada sam snimio svoju prvu singlicu ‚Jedne noći u decembru’. Tamo sam stekao i mnogo prijatelja.“

Pjevao u opkoljenom Sarajevu iz prkosa

Prijatelji su u životu Kemala Montena uvijek igrali veliku ulogu, naročito za vrijeme rata u BiH. Popularni pjevač je ostao u opkoljenom gradu i pjevao iz prkosa. Ostaće zapamćene njegove pjesme ‚Nikome se ne ponovilo’ ili ‚Pismo prijatelju’ koju je pjevao u duetu sa Arsenom Dedićem.

Arsen i drugi prijatelji su ga u više mahova izvlačili iz grada da bi održavao koncerte diljem svijeta, u Londonu sa Indexima i Davorinom Popovićem, u Veneciji sa čuvenim Sergiom Endrigom, u Ljubljani sa Radetom Šerbedžijom, u Zagrebu sa Arsenom i Gabi Novak: „Onda smo napravili jedan koncert u Lisinskom, a kad se on rasprodao za 15 minuta, drugi, treći, sedmi. Nakon toga smo išli svugdje po Hrvastkoj, bili smo u Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Makarskoj.“

Srce je u Sarajevu

U ratu je zajedno sa Davorinom Popovićem, priča, dobio hrvatsku putovnicu s kojom je mogao putovati, što je tada bilo veoma važno. Srce je dodaje, ostalo u Sarajevu, on sam je tamo bio sve manje. Kad je shvatio, dodaje, da godinama ustvari živi u Zagrebu, odlučio je da više ne bude podstanar. Uz pomoć izdavačke kuće Croatia records je kupio stan, porodica je također došla u Zagreb.

„Lakše mi je putovati iz Zagreba. Osmi toga sve je profesionalnije, dođu pa te pitaju ‚Gospodine da li ste slobodni tad i tad i koliko to košta. U Sarajevu te pitaju: gdje si Kemice, šta ima, ponesi gitaru da malo zamezimo, a ja ne mogu živjeti od meze. Osim toga svoje prijatelje Sarajlije srećem viđe svugdje drugdje po svijetu no u Sarajevu“, objašnjava Monteno.

Neke druge pjesme

Sarajlije sreće svugdje po svijetu, i ne samo njih. Njegova publika su, kaže, svi dobri ljudi koji vole njegove pjesme, raduje se susretu s njima, u Berlinu, Sarajevu, Banjaluci, Zagrebu, pa i u Beogradu.Oni koji su odgovorni za ratove tako i tako siguran je, ne dolaze na njegove koncerte. Tamo sreće i mnoge mlade kolege kantautore, njegove potencijalne nasljednike. Naročito cijeni Gibonnija. S njim bi mogao također snimiti neki duet, mada je već pjevao sa svim velikim imenima hrvatske estradne scene.

Ljudi su umorni od problema, žele zaboraviti prošlost i živjeti za , kaže Kemal Monteno a njegove pjesme su i dalje pune ljubavi, mada ne i isključivo ljubavne. Ne može sada u zreloj dobi kad je kosa pobijelila , dodaje kroz smijeh, pjevati „Ja sam se zaljubio“, ima naime unuke, njima sada posvećuje svoje pjesme, Lajli i Lori, koje žive u Sarajevu.

I o njemu, o Sarajevu će i dalje pjevati, kaže popularni Kemica, kao što je pjevao kad je kosa bila manje sijeda , stihove koji su himna grada i koji će se pjevati i kada njega više ne bude. Uvijek će, nada se, biti mladih koji će znati pjevati ‚Sarajevo ljubavi moja’.

Autorica: Begzada Đulović-Kilian

Odg. ur.: Z. Arbutina