Kina 'osvaja' Latinsku Ameriku

Put od Kine do Južne Amerike je dug. Sam let traje više od jednog dana. No to ne mijenja činjenicu da su veze između Kine i Latinske Amerike sve čvršće. To je vrlo zorno pokazala i konferencija Kine i Zajednice latinskoameričkih i karipskih država (Celac) održana u Pekingu. “Radi se o tomu da zemlje Celaca i Kina prodube svoje odnose” rekao je kineski predsjednik Jingping obraćajući se gledateljima kineske televizije. Članice Celaca su sve zemlje američkog kontinenta osim SAD-a i Kanade.

Kina – novi MMF

Južna polovica američkog kontinenta je dugo slovila kao interesna sfera SAD-a. No Kina je u međuvremenu najjači trgovinski partner Čilea, Perua i Brazila a u Meksiku, Argentini i Venezueli je na drugom mjestu. Stvari postaju još jasnije ako se u obzir uzme činjenica da se trgovinski volumen između Kine i Južne Amerike s 10 milijardi godišnje 2010. povećao na 257 milijardi u 2013. Uz to još treba ubrojiti kredite koje je Kina ponudila svojim južnoameričkim partnerima. Najveći dužnik Kine trenutno je Venezuela s oko 50 milijardi dolara. U međuvremenu se Kina, kako procjenjuju stručnjaci, naspram zemalja s financijskim poteškoćama, ponaša poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). No prednost kineskog novca je uočljiva već na prvi pogled: kamate su niske i uvjeti su mnogo blaži nego kod MMF-a. Recimo poput strogih uvjeta o stabilnosti državnog proračuna. „Kina popunjava prazninu koju ostavlja MMF kako bi sklopila dugoročne veze i obranila vlastite interese“, kaže Miguel Otero-Iglesias, znanstvenik sa španjolskog instituta Real Instituto Elcano, koji djeluje u sklopu dnevnika El Pais. Dugoročne veze sklopljene preko kredita Kini osiguravaju pristup sirovinama i energentima. A time se stvaraju i nova tržišta za kinesku robu.

„Prijateljska“ glasovanja

„Dugoročno gledano će Kina svoj utjecaj još proširiti“, smatra Victor Mijares iz hamburškog instituta za globalne studije GIGA. On podsjeća na kinesku strategiju u Africi gdje Kini nije samo bilo stalo do lokalnih sirovina nego i do toga da dugoročno eksploataciju u samoj zemlji stavi pod svoju kontrolu, bilo kroz kinesku tehnologiju, bilo kroz kineske investicije i osoblje.

Slično se događa i u Južnoj Americi a jedan od primjera za takvu strategiju je i gradnja kanala između dva oceana u Nikaragvi. Gospodarski utjecaj će, kako predviđaju stručnjaci, popratiti i politički. „Zemlje koje su snažno ovisne o kineskom kapitalu poput Venezuele će to prije ili kasnije osjetiti i na političkom planu“, kaže Mijares ukazujući na članstvo Venezuele u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda kao i u Vijeću za ljudska prava. „Za Kinu je važno da u ovim gremijima može računati sa sigurnom podrškom kad god se ovdje bude raspravljalo o pitanjima koja su od interesa za Kinu“, ističe Mijares. Jang Jiang , profesorica na Visokoj ekonomskoj školi u Kopenhagenu, potvrđuje trend po kojem zemlje s velikom količinom kineskog novca, redovito u tijelima UN-a glasuju u interesu Kine.

Kina poput drugih

No da Kina svoje odnose kroji prema političkim i gospodarskim interesima, nije ništa novo. Jonas Wolff iz hesenske Zaklade za istraživanje sukoba i mira smatra da su optužbe po kojima političari koji surađuju s Kinom ne njeguju pretjeranu ljubav prema demokratskim tekovinama, neosnovane. „Iako se neke političare, poput ekvadorskog predsjednika Rafaela Correu optužuje da su diktatori, oni su izabrani na demokratskim izborima i vladaju na demokratski način“, kaže Wolff. Položaj SAD-a u Latinskoj Americi je sve nesigurniji. Kinezi su i ovdje u usponu.